Prihvat hodočasnika započeo je u popodnevnim satima, a za pomoć onima kojima je pomoć potrebna pobrinuli su se članovi Udruge sv. Vinka te mladi koji se okupljaju u tome samostanu.

U koncelebraciji s više svećenika, misu je predvodio fra Ivan Miklenić s Trsata. Misi su, uz brojne vjernike iz Pazina i okolice, tradicionalno nazočili i štićenici Doma za odrasle osobe Motovun, u pratnji ravnateljice te osoblja.

Na početku homilije, fra Ivan je podsjetio kako nakon svetkovine Duhova slavimo blagdan Marije Majke Crkve, a i taj kao i svi blagdani prigoda su da se veselimo i slavimo. „Blagdani kao da nas žele podići iz obične svakodnevice da budemo malo više s Bogom, malo više jedni s drugima. Kad su blagdani, kao da se u zraku osjeća da smo malo bolji jedni drugima, da se malo bolje razumijemo“ rekao je propovjednik, te naglasio, da svakidašnjica u koju se nakon blagdana vraćamo, nije ništa manje Božja, „i zato smo danas ovdje da si posvijestimo kako je važno biti Božji čovjek svaki dan, jer ako damo Bogu mjesta tada će ovaj naš svijet biti bolji, drukčiji“.

Govoreći o izvanrednom događaju Duhova, podsjetio je kako su apostoli nakon tog zahvata Duha Svetoga poželjeli ostati u tom zanosu, no već idući dan morali su se pomiriti sa nimalo blagdanskom svakodnevicom. „Primijetili su da su ostali isti, da ništa ne ide samo od sebe, nego da moraju puno toga učiniti svojim rukama i kao da su malo razočarani što je mnoštvo koje se dan ranije veselilo i klicalo, ostalo isto. No, ono što je bilo najvažnije, osjetili su da je Bog na svakom koraku s njima, osjetili su Božju blizinu. To je važno, i to želimo danas na ovom hodočašću, danu bolesnika naučiti svatko za sebe: da osjetimo Božju blizinu na svakom koraku svoga života, pa i onom teškom kojeg jedna učinimo unatoč svim svojim tegobama“ rekao je propovjednik.

„Bog je tu, Bog me treba, ja trebam Boga i s Bogom želim koračati kroz život. Često smo u napasti pomisliti kad smo bolesni, nemoćni kao da je Bog negdje daleko. Nije, Bog je tu. I ona važna činjenica koju si moramo posvijestiti, a i za to je danas prilika, da Isus nije došao na zemlju na izlet, nego je došao k nama da bi s nama dijelio tegobe, ali i radosti života, te da bi s nama bio zauvijek“. Fra Ivan je podsjetio kako Isus Krist želi biti s nama u našoj boli, nemoći. „Isus nas je spasio po svojoj muci, smrti, po patnji, po boli. Nema Uskrsa bez Velikoga petka. Zato si i mi danas moramo posvijestiti da nema nam spasenja bez poteškoće, bez nevolje. Stoga molimo zagovor BDM Majke Crkve, majke svih nas, da nam izmoli milost da se i mi poput nje, u svim prilikama i neprilikama oslanjamo na Boga i da poput nje možemo reći ‘evo službenice, evo službenika Tvoga Gospodine, neka mi bude po Tvojoj riječi’. Želimo obnoviti svoju vjeru u Isusa Krista raspeta i uskrsa. Nema spasenja bez Isusa Krista, ako primimo Isusa Krista za svojeg Spasitelja, onda nema mjesta đavlu, praznovjerju u našem kršćaninovu životu. Moramo se opredijeliti hoćemo li biti s Bogom, hoćemo li biti Božji, ili ćemo Bogu okrenuti leđa“.

Osvrćući se na blagdan Marije Majke Crkve, propovjednik je ukazao na izvještaj iz Djela apostolskih u kojem čitamo kako se prva Crkva okupila oko Marije i moli za snagu Duha Svetoga. Tako Marija nakon Isusova uzašašća postaje majka koja okuplja Sinovu Crkvu, svoju djecu, jer Isus nam je s križa Mariju darovao za majku.

„I mi smo se danas tradicionalno, već 52. put okupili u Marijinu domu. Okupljeni smo danas ovdje oko Marije moleći snagu Duha Svetoga da nas prosvijetli i vodi da ostanemo vjerni Isusu Kristu, da svu svoju brigu, sve svoje teškoće, sav svoj život oslonimo na Isusa Krista, povjerimo Isusu Kristu, prepustimo Isusu Kristu. Da nas Duh Sveti prosvjetljuje i vodi, jer u našem vremenu koje nije nimalo lako, trebamo i mi s Božjom pomoću i Njegovom milošću hrabro koračati u život. Isus nam nije obećao da ćemo ovdje biti kao neki izgubljeni ljudi, nego nam je obećao da će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. I zato u ovom vremenu želimo i mi moliti plodove Duha Svetoga. Ta Isusova prisutnost je skrivena tjelesnim očima, ali itekako vidljiva očima vjere. Zato je važno da se prepoznamo kao Isusovi učenici, kao braća i sestre, kao djeca Božja, i djeca Marijina. Da prepoznajemo Gospodina u svim sakramentima, napose svetoj euharistiji, ali i u braći i sestrama koji su oko nas, a zato je potrebno moliti i biti ustrajan“, rekao je o. Miklenić.

Nadalje je ukazao na molitvu bolesničkoga pomazanja u kojoj molimo da ‘Gospodin bude snaga i jakost na životnom putu’. „Želimo moliti da Gospodin koji nas je i danas ovdje okupio, da nam pomogne da lakše podnesemo sve tjelesne nevolje. Ne možemo se spasiti bez križa, ni Kristova, ali ni našeg kojeg trebamo iznijeti na svoju kalvariju. Zato je važno dok molimo zdravlje i duha i duše, i tijela, da iskreno i u srcu zamolimo Božje milosrđe i Božje oproštenje, ali isto tako da i mi budemo spremni oprostiti jedni drugima, jer nas mržnja, ne prihvaćanje zapravo razara. Dok god nismo spremni drugima oprostiti nećemo u sebi imati Božji mir. Isus od nas traži da budemo spremni oprostiti jedni drugima, pa i neprijateljima, to je Božja logika“ posvijestio je propovjednik.

Homiliju je zaključio riječima „stoga, štovanje Isusove Majke Marije koje se u Crkvi od najranijih vremena širi do danas znak je, da je Crkva zajednica Isusovih sljedbenika i životno povezana kao velika obitelj. Znamo, da veliku ulogu u svakoj obitelji ima majka. Ona osmišljava život, ona daje toplinu i nježnost doma. No, majka treba ostati živjeti u našim srcima, i to bi trebalo nastaviti i dalje. Ne bi smjeli prevladati sebični osjećaji . Zato molimo danas, mi koji pripadamo velikoj obitelji koju zovemo Crkva, da živimo Božjim životom, da se hranimo Božjim tijelom, da rado sudjelujemo u životu Crkve, u molitvi, pjesmi, naviještaju Božje Riječi, pomoći koliko možemo jedni drugima, da se svi prepoznamo kao jedna velika Božja obitelj s Marijom Majkom Isusom moleći da nas snaga Duha Svetoga sve obuzme da poput apostola budemo radosni navjestitelji Božje riječi, ali i da poput apostola budemo spremni potrpjeti za Ime Božje, i život istrošiti na slavu božju tada će nam to biti i na duhovnu korist i vječnu proslavu.“

Nakon homilije, prisutnim bolesnicima udijeljen je sakrament bolesničkog pomazanja.

Na kraju misnoga slavlja uz prigodne pozdrave i zahvale, domaćin, gvardijan pazinskog samostana, o. Goran Malenica, poklonio je umjetnički rad, sliku Duha Svetoga, koju je naslikala Dennis Mogorović, organizatorica susreta mladih u tome samostanu, Domu za odrasle osobe Motovun.

Uslijedilo je zajedničko čašćenje u samostanskoj blagovaoni.