U homiliji o. Iko je, između ostalog, kazao: „Bog traga za svojim stvorenjem jer nas ljubi, jer nas voli. Onaj koji voli neće ostaviti nikoga na cesti, samo hladna srca, hladne pameti. Čovjek može biti onaj koji će ostaviti i na cesti i bilo gdje drugdje bilo koga, ne vodeći računa da treba pomoći. Zapravo, korizmu bismo mogli definirati kao vrijeme ‘biti pri ruci svijetu i Bogu’! Jednostavno osjetiti da su i drugi ranjivi i krhki, da su i drugi ranjivi i u duhu i u duši i u svojim tjelesnostima, da su ranjivi i krhki u svemu. Kad imamo pred sobom sliku ranjiva čovjeka, onda ćemo se moći ponašati drukčije, odnosno naše će djelovanje biti na dobro, ono će pomoći izliječiti polomljeno i uspraviti što je pognuto. Imamo tu moć, Bog nam ju daje, nije ona od nas. Činiti dobro može svatko, biti genijalan ne može, ako nam nije dano, ali biti dobar, to može biti svaka osoba. Biti dobar je dar koji svi imamo, samo katkada zaboravljamo na taj dar, ponekad nam se čini kao da svijet nema potreba, da mi ne možemo ništa učiniti i tu sebe vrlo često podcjenjujemo. Biti dobar, biti pošten, biti dostojanstven – to može svaki čovjek. Zato je zov korizme zov na dobrotu”, kazao je između ostalog o. Iko Mateljan.

Pri kraju misnog slavlja svoju vjeru u Boga posvjedočila je prof. dr. sc. Sanja Nikčević, hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka, redovna profesorica u trajnom zvanju na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. „Bez vjere naprosto ne bih mogla živjeti, meni je vjera kao zrak. Ja idem svaki dan na misu jer to je mjesto mira, na misi znadem da sam kod kuće, dakle stalno smo u nekakvom trku, stalno bismo nešto htjeli, ali za vrijeme mise ja ništa ne želim zapravo, ništa ne moram, ne moram se nikome dokazati, ja sam naprosto dijete Božje koje Bog voli. A idem na misu i zato da Bogu zahvalim, da s njim porazgovaram”, rekla je dr. Nikčević. Posvjedočila je i o svetom Josipu: „Sveti Josip meni je posebno drag. U karizmatskoj zajednici Magnifikat u Sigetu upoznala sam bolje sv. Josipa. Ta se zajednica često molila sv. Josipu, što je i mene oduševilo. Upoznala sam ga kao takozvanog tihog sveca koji ništa ne govori, ali koji je toliko napravio za Gospodina i koji i dalje radi za nas, rekla je Nikčević, istaknuvši kako osjeća da joj upravo on daje snagu kad joj je jako teško, pa joj je „jako drago da sam ovdje u Josipovu svetištu”, kazala je Nikčević.

Nakon misnog slavlja slijedio je drugi dio Pepelnice umjetnika, koju u Karlovcu organizira Nacionalno svetište svetog Josipa, prigodnom tribinom gdje se raspravljalo o odnosu umjetnosti i vjere. Glavna gošća dr. Nikčević okupljenima je pokušala ilustrirati kako se razvijala dramska i kazališna umjetnost od samih početaka, koji sežu od antičkih vremena, preko mračnog doba srednjeg vijeka, renesanse, baroka, realizma pa sve do modernizma. Zašto je došlo do toga da se u posljednjih 70 godina u kazalište, ali i umjetnost općenito, uvukla tendencija šokiranja publike, prikazivanja samo ružnih događaja i nesretnih završetaka? To je ono što se pitala te se i dalje pita dr. Nikčević.

Nadalje, dotaknula se problema stvaranja kanona te izbacivanja određenih autora samo zato što nisu u skladu s vladajućim (sekularističkim) svjetonazorom. Umjetnost je više od dvije tisuće godina bila lijepa, sveta, dobra i istinita, a onda je odjednom došlo do zaokreta u negativnom smjeru. Kraj II. svjetskog rata trenutak je kad dolazi do neobjašnjivog rascjepa, kad se sve ono s kršćanskim predznakom briše iz povijesti književnosti. O. Iko Mateljan nadovezao se na dr. Nikčević ističući važnost Crkve u promicanju one istinske, dobre, lijepe i svete umjetnosti. Pohvalio je Nacionalno svetište sv. Josipa koje na čelu s rektorom mons. Antunom Senteom, ml. aktivno radi na upoznavanju društva s umjetničkim djelima prožetim pravim smislom i vrijednošću.

Uslijedila je kratka rasprava u kojoj su predavači, između ostalog, predstavili opus i djelovanje svećenika i pisca Rajmunda Kuparea. Posjetitelji su imali priliku nabaviti novu knjigu „Prebivao je među nama. Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događaju” koja sadrži tri Kupareova prikazanja.