U homiliji don Vedran je, slijedeći sv. Augustina, rekao da je Bog, Stvoritelj neba i zemlje, u euharistiji do kraja deformirao samoga sebe postavši malenim kruhom, a sve to kako bi se nama mogao dati. „Ovo ‘deformirati sebe’ jest Božja prisutnost u ovome svijetu, a kada gledamo svoje patnje, boli, križeve; nisu li to neke deformacije koje mi imamo u vlastitom životu“, ističe don Vedran te napominje da su naše životne deformacije zapravo očit dodir Boga u našem životu. Obraćajući se prisutnima podsjeća koliko Bog povjerenje u njih ima kada baš po njima želi biti prisutan u ovome svijetu i po njihovim ga deformacijama oblikovati. „Mnogi će reći da je moje dijete moja deformacija, ali Krist je na križu bio deformiran i po toj je deformaciji spasio sebe. Moje dijete meni postaje Krist, postaje slika svima nama što to Bog čini za nas. Zato moje dijete nije deformirano jer njemu ne nedostaje ništa, a ne nedostaje mu ništa zato jer ga ti, oče i majko, ljubiš do kraja“, poručuje don Vedran i kaže da roditelji ljubeći svoje dijete ljube Krista koji po njihovom križu i danas spašava ovaj svijet. „Zato je jedino važno da ljubim Boga, da njega ne izgubim i da ljubim Boga u svom djetetu koje je meni poticaj i koje me stalno vraća na ono bitno, a upravo je to bitno – moje dijete“, zaključuje don Vedran.

Djeca su izvela prigodne recitacije, a roditelji i djelatnici škole čitali su misna čitanja te molitve vjernika. Na kraju svete mise prisutnima se obratila vjeroučiteljica Marija Bašić koja je roditeljima čestitala, zahvalila im se na suradnji te im poručila da su njihova djeca jednosmjerna karta za nebo u kojem će se bez autizma susresti s vlastitom djecom koja če im sigurno tada reći: „Hvala mama, hvala tata“. Najbliža rodbina prvopričesnika ispunila je sjemenišnu kapelu, a oltar je bio uređen prigodnim dječjim radovima. Liturgijsko pjevanje predvodili su Maja Antoš i Robert Turčinov, članovi VIS-a Darovi Duha iz splitske župe Gospe od Ružarija.