Sestre su se okupile da bi u zajedništvu slavile i promišljale Božji dar duhovnog poziva i podijelile iskustva življenja tog otajstvenog dara. Ono što je u samom srcu našeg redovničkog života, što ih hrani, jača i oblikuje jest euharistijski Krist, pa su ga i ovaj put stavile u središte zborovanja svečanim slavljem mise koje je predvodio fra Ante Vučković.

Govoreći o smislu redovničkog života fra Ante je istaknuo da su franjevke kao redovnička zajednica pozvane ne zadržavati se na prizemnom, nego upućivati dalje od sebe, učiniti svijetu vidljivim Onoga koji ih je pozvao na zajedničko služenje. Njihovu grešnost i Božju svetost usporedio je s bojama njihova odijela prispodobivši tako duhovnu stvarnost pojavnom.

Pjevanje je predvodio zbor lovretskih sestara.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je prigodan, zbog epidemioloških prilika ponešto sažeti program, u kojem su se izmjenjivale pjesma, riječ i slika. Provincijska predstojnica s. Andrea Nazlić, izrazivši najprije dobrodošlicu sestrama, osvrnula se na proteklo šestogodište. Današnje vrijeme je nepredvidivo i nesigurno, i traži, kako je istaknula, još veće prianjanje uz Gospodina da bi sestre znale prepoznati i vršiti Njegovu volju i duhovno rasti kroz poteškoće koje nas snalaze.

Mijenjaju se okolnosti našeg djelovanja no naše poslanje ostaje uvijek isto – preobražene Kristom donijeti Radosnu vijest čovjeku naših dana, rekla je s. Andrea. Oslonivši se na šestogodišnji Provincijski plan Poslane svijetu podsjetila je na zadane smjernice, put kojim im je kao zajednici i pojedincima kroz to šestogodište trebalo i treba ići. Koliko daleko su na tom putovanju zaista i odmakle i koliko ih je taj put iznutra izmijenio, ostaje svakoj za sebe u istini odgovoriti.

Važnijih događaja, slavlja i jubileja u proteklih šest godina nije nedostajalo, a prisjetile su ih se videouratkom koji im je probudio sjećanje na neke lijepe trenutke, ali ih i podsjetio da je vrijeme dragocjeni dar što im ga je mudro koristiti. Tijekom programa pjevao je zbor lovretskih sestara.

Vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović nije mogla nazočiti Zborovanju ali je duhom bila prisutna, te je sestrama uputila riječi ohrabrenja da s obnovljenom nadom usmjeravaju pogled u budućnost i zajednički grade snove. Jer nitko se ne može sam uhvatiti u koštac sa životom. Potrebna je zajednica koja podržava, koja pomaže i u kojoj jedni drugima pomažu gledati naprijed (usp. Fratelli tutti, 8).

Okrijepljena duha sestre su okrijepile i tijelo te nastavile popodnevno druženje. Razmjenjujući iskustva, ljepotu i težinu svagdana i blagdana iznova su kušale snagu i radost zajedništva koje im je u posljednje vrijeme često bilo oduzeto.