Hod je započeo u hodočasničkoj crkvi Svete Marije Okićke u Novom Selu Okićkom gdje su sedamdesetak sudionika pohoda dočekali župljani predvođeni svojim župnikom Nikolom Sanjkovićem i vjeroučiteljicom Katarinom Pučar nudeći doručak svim sudionicima. Vjeroučiteljica Katarina pripremila je prezentaciju o drevnoj župi i meditaciju kojom je svim sudionicima najavljen bogat duhovni sadržaj pohoda. Dok su išli putevima, cestama, šumarcima, livadama, brdima i dolinama, selima i mjestima Samoborskog gorja zastali su kod četrnaest sakralnih objekata razmatrajući Muku Gospodina Krista a postaje su u trenu stvarali sami sudionici poticajima koje je nudio moderator susreta vjeroučitelj Radovan Librić. Kod svake postaje uvodne riječi bile su Kristove, one poznate iz križa: „Žedan sam“, a nastavak su predlagali sudionici ovisno o sadržaju postaje križnog puta: „Žedan sam… tvoje svetosti ili tvoga uskrsnuća ili tvoje žrtve“.

U župi Kotari glasovitu baroknu župnu crkvu Sv. Leonarda predstavio je mjesni župnik vlč. Darko Banfić koji je hodočasnike dočekao s poticajnim riječima ali i okrjepom. U Župi sv. Barbare u Rudama održana je euharistija u večernjim satima a predslavio ju je preč. Vlado Razum, rektor kapele Corpus Domini iz Zagreba. Potaknuo je sve prisutne na „žeđ za Gospodinom“. Noćilo se u župi Rude u velikoj sportskoj dvorani a nedjeljni hod započeo je molitvom XI. postaje u župnoj crkvi gdje je župnik Banfić koji upravlja i tom župom ispripovjedio povijest te „rudarske“ župe i njene zaštitnice sv. Barbare.

Unatoč kiši hodočašće je nastavljeno prema Cerini u župi Duha Svetoga u Noršić Selu gdje su članovi udruge Ekosspiritus pripremili ručak za sve sudionike. Euharistiji je prethodila kateheza koju je moderirao vjeroučitelj Librić a tema je bila „Pustinja. Katehezom je predstavio planove Bratovštine sv. Jakova apostola i udruge Ekosspiritus koji su nakanili graditi pustinjačke kućice u koje će se moći članovi i prijatelji udruge povući s vremena na vrijeme u osamu.

Završnu euharistiju predvodio je vlč. Duje Kurtović župnik iz Župe sv. Franje Ksaverskog iz Karlovca. Svoju homiliju izrekao je na temelju nedjeljnih čitanja u kojima se spominje Gora. Naglasio je važnost sudjelovanja na nedjeljnim euharistijama. Posebno emotivno je govorio o proteklim susretima Planinarskog križnog puta koji su tisuće mladića i djevojaka mijenjali, učili ih ispravnoj duhovnosti planine i Puta. Uporište za takav govor našao je u prvom nedjeljnom čitanju proroka Izaije: „Ruka Gospodnja na ovoj gori počiva (Iz 25, 10)“. Propovjednik je potvrdio ono što su hodočasnici u dva svoja dana živjeli, iskustvo zajedništva s Gospodinom u planini, gorju iznad Samobora.