Budi dio naše mreže
Izbornik

Pobožnosti i duhovna obnova Osječana uoči slavlja Gospe Lurdske

Osijek (IKA)

U župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku duhovnu obnovu uz trodnevnicu 8. veljače otvorio je župnik Ivica Martić, a propovijedao fra Krunoslav Kolarić

Osječke župe dvaju dekanata i redovničke zajednice u svojim crkvama i kapelama pripravljaju se marijanskim pobožnostima u devetnici ili trodnevnicom za slavlje blagdana Gospe Lurdske, 11. veljače, i Svjetskog dana bolesnika.

Među svečanijim pripravama s duhovnom obnovom uz više misnih slavlja i s gostujućim propovjednikom održana je u župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku gdje je duhovnu obnovu uz trodnevnicu 8. veljače otvorio župnik Ivica Martić, koji je poslije molitve krunice predvodio posvetnu molitvu Gospi Lurdskoj i večernju misu koju su suslavili fra Krunoslav Kolarić, psihoterapeut, redovnik i časni brat u franjevačkom samostanu i Svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci koji je ove godine sudjelovao u blagoslovu obitelji retfalačke župe, te don Petar Filipović, župni vikar župe i Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima u Bosni i Hercegovini.

Na misnom slavlju pjevanje je predvodila laikinja Božana Matić, a vjernici su zahvalili i molili za zdravlje duše, duha i tijela. Duhovna je obnova otvorena temom „Preko oprosta do slobode“ o kojoj je na misi govorio propovjednik Kolarić svjedočeći vlastitim primjerom oprosta progoniteljima, o pomirenju sa sobom i Bogom te zadobivanju duševne slobode.

„Radeći u poslanju psihoterapeuta u Riječkoj nadbiskupiji s mladim bračnim parovima, a izvjesno vrijeme i s ljudima zatvorenicima, te u svom vlastitom životu kroz studiranje teologije i poziv, uvjerio sam se u važnost djelovanja oprosta i oslobađanja od posljedica grijeha što uništava naš odnos s Bogom. Povijest je učiteljica života, ali u životu, koji se upravo sada živi, bitno je ‘amortizirati’ prošlost u koju se čovjek vraća s pitanjem: ‘Zašto si dopustio da mi se to dogodi?’ Oprost se događa sada. Bez oproštenja, nema oprosta. Uz poniznost, iskrenost i suočavanje sa samim sobom možemo zadobiti oproštenje“, kazao je fra Krunoslav, opisujući izbjeglički put svoje obitelji iz rodnoga sela Gibarca u Srijemu, odakle su Kolarići protjerani kada je njemu bio 18 godina života te kako se suočio s vlastitom mučnom prošlošću povratkom na rodni prag poslije 14 godina.

„Otišao sam 2009. godine u rodno selo. Roditelji su ostali u Slavoniji, kamo su iselili. Srž dolaska bila je u poniznom poklonstvu mjestu koje sam ostavio, u susretu s nakanom ljubavi, oprosta, zagrljaja. Osjetio sam u trenutku, dok sam ostavljao prošlost progonstva u prošlosti, kako se vraćam u život, u slobodu. To je sloboda duše, duševna sloboda koju je istovremeno, dok sam to proživljavao, doživio i moj otac točno u isto vrijeme na drugomu mjestu. Sjećam se i vremena kada se dogodilo olakšanje, odrješenje. Sakrament ljubavi je pomiriti se sa samim sobom. Mi smo pozvani suočiti se s našim slabostima.

Postoji samo istina o dobru i zlu. Mana je našega naroda u tome da se dobro podrazumijeva, a o zlu se priča. Stalno se analizira što nije dobro pa i danas dok se zastrašujuće govori o broju umrlih u pandemiji, zaraženih. Mi kršćani, vjerujemo li u Boga, onda pobjeđujemo strah. Isus, novi Čovjek, Božji čovjek govori: ‘Ne boj se!’ U svim izazovima danas pokušajmo ne bojati se, osloboditi se straha najgorega neprijatelja duše. Vjerujmo u oprost! Kažu: ‘Oprostiti da, ali zaboraviti ne.’ To nije oprost. To iskustvo vratimo tamo gdje se dogodilo!

Ostavimo prošlost da bismo mogli krenuti iz početka s Bogom ići u dobro! Ako smo zarobljeni u prošlosti, ne možemo biti slobodni. To nije autentična sloboda duše. Bog nam je dao život, poziva nas i, ako mu se predamo, to je sloboda. Nismo sami jer s nama je bezuvjetna Ljubav; i u kušnjama i u progonstvima s nama je Bog u početku i u svršetku svega“, razmatrao je Kolarić te poručio: „Sloboda je kada ja hoću, želim i idem u suočavanje sa svojim slabostima.“

Zahvalivši propovjedniku za svjedočki put u duhovnoj obnovi, Martić je zaključio: „Samo Bog može pomoći da se ne vrtimo oko sebe, da nismo zarobljeni sobom i to tako da prihvatimo prošlost kakva je, oprostimo se s njom imajući nadu za budućnost. Oprostom se pobjeđuje sebe. To je put muke od oprosta do slobode i Božjega života, do primanja Božjih darova. Molimo za oprost sebi i drugima.“

Svečanija se predblagdanska priprava održava u Osijeku u crkvama s naslovom nebeske zaštitnice u osječkim župama (naselja Višnjevac i Donji grad), u crkvama s nišom, pokrajnjim oltarom sa slikom/kipom s likom Majke Božje ili ispred unutarnje kapelice u konkatedrali Sv. Petra i Pavla gdje je „špilja“ Gospe Lurdske. Kao i svake godine program duhovne priprave devetnicom traje, uoči večernje mise, u franjevačkoj crkvi Sv. Križa te u kapucinskoj crkvi Sv. Jakova gdje će na blagdan u podne biti održano središnje euharistijsko slavlje za grad Osijek.