Nakon molitvenoga uvoda u skup je uveo predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda prof. dr. sc. Ivica Pažin, koji je posebno zahvalio suorganizatorima – Agenciji za odgoj i obrazovanje, čestitavši i na doktoratu višoj savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje u Zagrebu Gordani Barudžija. Više od 600 okupljenih vjeroučitelja i vjeroučiteljica zatim je pozdravila ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Dubravka Brezak Stamać.

Uslijedio je pozdravni govor predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića. Čestitavši svima novu 2022., nadbiskup je sudionicima zaželio „hrabrosti za novi iskorak, kojim ćemo – upravo poput tri kralja – krenuti ususret Novorođenome, ostavljajući iza sebe prividnu sigurnost i toplinu vlastitoga života, ponizno se nadajući da i ove godine pred dijete Isusa možemo prostri sve najbolje što imamo, čitav naš život”. Pozvao ih je da „to učinimo ne samo u svoje ime, kao vjeroučitelji i kao kršćani, nego i uime onih vjeroučitelja i svećenika, koji su nas, kako zbog posljedica covid bolesti tako i zbog drugih okolnosti, u godini koja je iza nas, napustili”, istaknuvši pritom posebno predstojnika KU Krčke biskupije vlč. mr. Antona Peranića.

Osvrnuvši se na temu skupa „U kakvom društvu želimo živjeti? Vjeronauk u školi iz perspektive Fratelli tutti”, nadbiskup Hranić upozorio je da je zapadno europsko, ali i ne samo europsko društvo, stvorilo od nas pojedince koji su naučeni živjeti u društvu kao mjestu „ispunjavanja naših trenutačnih želja” te nas je individualizam doveo do toga da smo iz kolektivnoga, zajedničkoga sjećanja izbrisali fenomen pred kojim se danas nalazimo: stvarnosti krize. Umjesto da nam zajednički problem pandemije korona bolesti bude prilikom traženja zajedničkoga rješenja, slušanja jedni drugih, slušanja struke, otvorenosti za različita razmišljanja te traženja najboljih odgovora na takvu situaciju, mi se jedni od drugih udaljavamo, čak se uzimamo slobodu o onima koji misle drukčije govoriti jezikom kulture odbacivanja, čak i mržnje, istaknuo je nadbiskup Hranić, dodajući da je takva situacija možda najočitiji prikaz svega onoga što se u društvu događa i na drugim, ne samo političkim i zdravstvenim područjima, nego i u našem svakodnevnom životu.  Pozvao je stoga na odgovornost i ne upuštanje u širenja teorija zavjere.

Jedna od oznaka najradikalnijega individualizma jest i ta da čovjek zapravo niti ne treba drugoga čovjeka, upozorio je nadbiskup. „Društvo je stvorilo takve sustave života da je, na manje ili više izravan način, preuzelo brigu o svakomu od nas. Budući da je u takvom sustavu čovjek postao ovisan o standardima koje društvo zadaje, pa i o onim obrazovnim, čovjek kao da gubi istinsku potrebu života i susreta s drugim. U krizama, kao što je ova današnja, kada pojedinci dolaze u prvi plan, oni postaju često ciljem našega nepovjerenja, što je i za očekivati u društvu u kojemu smo naučili živjeti bez drugoga, istaknuo je nadbiskup Hranić.

Primijetio je da ovom Katehetskom zimskom školom „sigurno nećemo biti u stanju odgovoriti na to pitanje. Još manje ćemo biti u mogućnosti promijeniti društvo ili čovjeka”, no uzimajući ozbiljno u razmatranje riječi pape Franje u enciklici Fratelli tutti, vrijeme je da se prestanemo ograničavati samo na riječi i na hvale o bratstvu i socijalnom prijateljstvu. Vrijeme je da iz onoga: ja i drugi nastane jedno MI! „Jer samo tako, u susretu s drugim, čovjek može spoznati istinu o svome vlastitom životu i pozivu, o njegovu mjestu u konkretnom društvu i u svijetu, u kojemu živi”.

U tom smislu smo pozvani, kao vjeroučitelji i kao Crkva, iznova započeti učiti s učenicima, koji su pred nama, što to znači biti dio društva; dio zajednice; biti solidaran s drugima; osjećati se odgovornima za druge, najprije za slabosti drugih, poručio je nadbiskup. Zadaća nam je otkrivati i svjedočiti što to znači biti milosrdni Samaritanac u vremenu u kojemu mi živimo – naučiti da trebamo jedni druge. „Kada to shvatimo, tada ćemo imati i povjerenja u drugoga. A kada imamo povjerenja jedni u druge, tada će i društvo, kako god ranjivo bilo, moći počivati na ispravnim temeljima. Vjeronauk može i mora biti dio obnoviteljske stvarnosti društva!” poručio je nadbiskup Hranić.

Neka strah pred nevidljivim i do kraja nespoznatim, posebno kada je riječ o krizi, koju nam je nametnula pandemija Covida 19, ne zatomi u nama hrabrost naviještanja Onoga, koji nas je svojim rođenjem, ali i svojom smrću otkupio. Neka nam Gospodin da snage da više težimo za plodovima nego za uspjehom, kako na ovoj Katehetskoj zimskoj školi, tako i u osobnim našim životima, u godini koja je pred nama, zaključio je nadbiskup Hranić.

U rad Škole zatim je uveo dr. Pažin, predstavljajući doc. dr. Zorana Turzu koji je održao uvodno predavanje „Društvo kao poliedar. Možemo li bez centra i periferija?“

U popodnevnom dijelu programa slijede primjeri dobre prakse. U prvom bloku od 13.30 do 15 sati to su „Njegovanje dijaloga“ (Ivana Turkalj, OŠ Ludina, Velika Ludina, Sisačka biskupija), „Vrednovanje ravnopravnosti – jednakost kao rezultat svjesnoga i pažljivog njegovanja bratstva“ (Mihaela Ljutić, OŠ Ljudevita Modeca, Križevci, Bjelovarsko-križevačka biskupija) i „Vrednovanje ljudskog dostojanstva – rad s djecom s teškoćama“ (Ivica Suvalj, COOR Poravsko sunce, Koprivnica, Varaždinska biskupija).

U drugom bloku od 15.30 do 17 sati bit će predstavljeni primjeri dobre prakse „Pomozimo djeci ulice – stavimo osmijeh na njihova lica“ (Stipe Jolić, Ivan Markulin i Marijana Markulin, OŠ Jelkovec, Sesvete, Zagrebačka nadbiskupija), „Malim koracima prema demokratskom društvu“ (Erika Likan Kelentrić i Iva Rimac, OŠ Nikole Hribara, Velika Gorica, Zagrebačka nadbiskupija) i „Vrednovanje demokracije – elementi forum kazališta u nastavi vjeronauka“ (Nataša Roginek i Silvija Čavlek OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec, Varaždinska biskupija).

U 17 sati bit će izneseni zaključci Katehetske škole.