Zadušnicu je predvodio uz koncelebraciju pastoralnog vikara mons. Nediljka Ante Ančića, župnika župe Svih svetih fra Frane Lace, osamdesetak svećenika, uz sudjelovanje redovnica, obitelji, prijatelja te mještana rodne župe. Pozdravivši okupljene, mons. Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika.

U homiliji nadbiskup je govorio o don Antinu životu i pastoralnom djelovanju. „Kao župnik, don Ante je bio blizak čovjeku u nevolji. Pomagao je svojim župljanima u nevoljama, ohrabrivao ih je usmjeravajući im pogled na križ Isusa Krista. I sam je osjetio bol duše i tijela. No, nije se predao u toj osobnoj patnji. Snagu za život je pronalazio u tišini svoje sobe, na krevetu koji mu je postao oltar. Vrijeme koje je proveo u tom krevetu posvetio je molitvi i odnosu s Gospodinom koji mu je bio snaga u nošenju osobnoga životnog križa“, ustvrdio je mons. Barišić.

Osvrćući se na evanđeoski tekst, nadbiskup je usporedio don Antin život sa životom rimskog satnika koji se nalazio pod Isusovim križem. „Satnik mijenja svoj život nakon susreta s Isusovim pogledom. On tada dobiva novi pogled na svijet jer mu Isusova ljubav prema svima onima koji su ga mučili i progonili postaje nadahnuće. Čvrsto vjerujem kako je don Ante u ljubavi križnog puta Gospodina našega Isusa Krista pronašao utjehu za sve osobne živote patnje i nepravde“, istaknuo je nadbiskup. Zaključujući, poželio je da mu Go spodin sve patnje, trudove, molitve i strpljenje nagradi vječnom slavom.

Na samom kraju mise pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao don Antin život i rad, a uime obitelji oproštajni govor održala je don Antina nećakinja Vesna Ujević. Uime rodne župe okupljenima se obratio župnik fra Frano Laco.

Svećenik Ante Karoglan, sin oca pok. Josipa i majke pok. Matije rođen je u Zmijavcima 29. siječnja 1945. U obitelji je bilo petero djece, četvero braće i jedna sestra. Osnovnu školu pohađao je u svom rodnom mjestu a potom gimnaziju u Imotskom.

U sebi je nosio želju da postane svećenik pa se nakon gimnazijskog školovanja godine 1967. prijavio u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu. Primljen je kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije i započeo filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Teologiji u Splitu, današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Veći dio svoga teološkog školovanja i duhovne formacije nastavio je i završio na Visokoj filozofsko-teološkoj školi u Königsteinu pokraj Frankfurta u Njemačkoj.

Neposrednu pripremu za svećeničku službu obavio je u župi Trilj kod župnika mentora don Alojzija Bavčevića. Za đakona je zaređen 1978. , a potom 19. studenoga iste godine za svećenika u splitskoj katedrali. Mladu misu slavio je tjedan dana poslije u rodnoj župi Zmijavcima.

Don Ante je u svojoj aktivnoj svećeničkoj službi proveo 29 godina, djelujući u šest različitih župa ili ustanova nadbiskupije. Odmah nakon svećeničkog ređenja tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić imenuje don Antu župnim vikarom u Trilju gdje će kao mladi svećenik, stječući potrebna pastoralna iskustva, provesti prve dvije godine svoje službe. Iz Trilja su ga pastoralne potrebe nadbiskupije vodile u župu Svinišće u kojoj će kao župni upravitelj djelovati tri godine. U dekretu razrješenja od te službe i imenovanja upraviteljem Nadbiskupijskoga marijanskog svetišta Vepric, nadbiskup Franjić piše: „Zahvaljujem Vam na pastoralnoj službi u župi Svinišće, osobito na izvanrednoj i temeljitoj obnovi župne kuće, na kojoj ste pokazali svoje stručne zanatske vještine.”

Nakon šestogodišnje službe u svetištu Vepric don Ante imenovan je župnikom župe Žeževica. U toj je župi najdulje djelovao kao duhovni pastir i učitelj svojih vjernika i kao graditelj i obnovitelj crkvenih objekata. Tijekom 12 godina pastoralnog rada obnovio je unutrašnjost župne crkve i župnu kuću, a pokraj crkve je podigao Špilju Gospe Lurdske. Don Ante je prema kraju svoje aktivne svećeničke službe bio tri godine župnikom u župi Lokvičići, a potom četiri godine župnikom župe Ostrvica. Zbog lošega zdravstvenog stanja umirovljen je 12. srpnja 2007.

Od tada tijekom proteklih 12 godina don Ante se borio sa zdravstvenim tegobama i puno je trpio od svojih bolesti, osobito anemije i dijabetesa. Bio je emotivno snažno vezan uz svoje rodno mjesto pa je, dok je god to bilo moguće, stanovao u obiteljskoj kući u Zmijavcima. Kad se njegovo zdravstveno stanje toliko pogoršalo da je je trebao kućnu njegu, preselio se u Svećenički dom u Splitu. Kao posljedica dugotrajne šećerne bolesti pojavila se gangrena tako da je morao amputirati obje noge. Svoje patnje i trpljenja podnosio je strpljivo, ispunjen nutarnjom vedrinom i pouzdanjem u Boga. Preminuo je 31. listopada 2019. u Svećeničkom domu, u 74. godini života.