Biskup je istaknuo kako je don Ivan svoj „posljednji dekret“ od Velikog svećenika primio u božićno vrijeme, na sam dan Bogomajke, čime je simbolično zaokružio svoje zemaljsko služenje.

Razmišljajući o kršćanskom poimanju smrti, biskup je poručio kako suočavanje s neminovnošću kraja za vjernika ne smije biti nepodnošljiv teret. Pojasnio je kako kršćanin na smrt ne gleda kao na točku, već kao na „dvotočku“ koju stavlja Bog, označavajući nastavak života u vječnosti. Prema biskupovim riječima, vjera u uskrsnuće nije samo ideja za lakše prebrođivanje poteškoća, već najveća životna snaga koja daje smisao svakom ljudskom postojanju.

Don Ivan Rojko rođen je u travnju 1966. kao najstarije dijete u sedmeročlanoj obitelji oca Đure i majke Katarine. Njegov put prema oltaru bio je prožet snažnim obiteljskim odgojem, a sam je često isticao kako svoj poziv najviše duguje majci koja je djecu podizala u vjerskom ozračju dok je otac radio u inozemstvu. Nakon sjemeništa na Fratrovcu, novicijata i studija teologije, za svećenika Družbe Isusove zaređen je 1995. godine. Svoju prvu službu obavljao je u Parizu kao kapelan Hrvatske katoličke misije, da bi se 1997. godine inkardinirao u Šibensku biskupiju, kazao je biskup u homiliji.

Tijekom tri desetljeća službe, don Ivan je djelovao na šibenskom Baldekinu kao kapelan te na otocima Žirju i Kapriju kao župnik. U Tribunju je proveo više od dvadeset godina vršeći župničku službu. Posljednje dvije godine života don Ivan je proveo noseći težak križ bolesti u Svećeničkom domu u Šibeniku.

Biskup Rogić podsjetio je na njihove posljednje razgovore u kojima je bilo vidljivo da don Ivan predosjeća skori kraj, unatoč povremenim nadama u oporavak. Njegovo je srce konačno prestalo kucati prvog dana nove godine.

„Samo nam vjera u uskrsnuće može dati snagu da već sada imamo čvrst temelj pod nogama, može dati smisao i odgovore na sva pitanja, može pomoći da prevladamo sve poteškoće, može nas podići do ostvarenja konačne pravde, istine i savršene ljubavi u Bogu. S tim pouzdanjem i u toj vjeri opraštamo se od pokojnog don Iveka koji je svojim svećeničkim služenjem ispunio mjeru svog darivanja. Po Božjem milosrđu bili mu oprošteni grijesi, a dobrotom Božjom nagrađena svaka žrtva, molitva i dobro djelo“, zaključio je biskup homiliju.