Misu i sprovodne obrede predvodio je generalni vikar don Franjo Frankopan Velić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, vikarom za kler don Zvonimirom Mijićem, župnikom don Tonijem Sinkovićem i oko 40 svećenika te trojice đakona, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica, bogoslova i mještana rodne župe.

Za vrijeme mise i sprovodnih obreda pjevali su pjevači iz župe. Na početku svoje propovijedi generalni vikar je uime splitsko-makarskoga nadbiskupa Dražena Kutleše i umirovljenog nadbiskupa Marina Barišića te (nad)biskupa koji potječu iz te nadbiskupije izrazio sućut rodbini, župi u Jesenicama, župljanima župa u kojima je don Medić djelovao i pastoralno pomagao.

Don Franjo Frankopan Velić je istaknuo kako se pokojnik potpuno stavio u službu Božju i tako se potpuno dao ljudima. „To vidimo u našem kršćanskom životu, upravo kad se približim Bogu postajem najbliži i ljudima“.

Osvrnuvši se na evanđeoski tekst koji donosi blaženstva a čita se na nedjeljnim misnim slavljima, ali i na sprovodnim misama generalni vikar je kazao kako je čitav kršćanski život prožet blaženstvima. Upozorio je da koliko god čovjek za zemaljskoga života zgrtao sebi blaga nakon smrti neće sa sobom ponijeti ništa. Nosimo samo ono što piše u blaženstvima: kako smo se odnosili prema siromasima, žalosnima, krotkima, gladnima, žednima? „Jesmo li bili milosrdni? Čistoga srca? Mirotvorci? A možda smo i sami bili gladni, žedni, ožalošćeni…“

„Zahvaljujemo Bogu za sve ono dobro koje je don Pavao učinio. Molimo Boga da mu oprosti ono što je loše učinio, što je sagriješio jer upravo i po tome se pokazuje veliko povjerenje u Boga da je Bog onaj koji najbolje poznaje naše srce. Svaki sprovod svećenika je za nas svećenike jedan ispit savjesti, podsjetnik da će svatko od nas jednoga dana biti donesen pred oltar“.

U nastavku propovijedi don Franjo Frankopan osvrnuo se na papu Ivana XXIII. koji je sazvao Drugi vatikanski koncil, a čije je novosti don Medić nastojao unijeti u svoje pastoralno djelovanje. Budući da su postojala u Crkvi različita mišljenja o potrebi jednoga Koncila, don generalni vikar je istaknuo da to papu Ivana XXIII. nije pokolebalo već je djelovao u skladu s poticajima Duha Svetoga. U tom svjetlu naglasio je kako „se ne smijemo voditi današnjim bankarskim mentalitetom u odnosu prema Bogu nego poput pape Ivana XXIII. dati se voditi Duhom Svetim“.

„Vjerujem da je našem don Pavlu djelovanje pape Ivana XXIII. i drugih naših svetaca i blaženika bilo ohrabrenje da donosi Radosnu vijest svugdje i u svim okolnostima, u zgodno i nezgodno vrijeme. Sprovod jednoga svećenika nama svećenicima je osobito poticaj na promišljanje o tome koji su naši prvi i zadnji kriteriji: s čim započinjemo, tko nas prati i s čim završavamo? Na to nas potiču i ova blaženstva. Neka Bog našem don Pavlu bude milosrdan, neka ga nagradi za sve dobro što je učinio i neka ga učini dionikom vječne slave“, poručio je generalni vikar.

Zahvalu pokojniku izrekao je župnik don Toni Sinković prisjetivši se sjemenišnih dana kad mu je don Pavao Medić bio duhovnik. Posebno mu je zahvalio na knjizi koju je napisao „Krilo izvora“ i što nikada nije zaboravio svoju župu. Don Pavlov životni put i službe pročitao je pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić.