Biskup je izrazio sućut pokojnikovim nećacima i njihovim obiteljima te ostaloj njegovoj rodbini i prijateljima. Ujedno je zahvalio liječnicima i medicinskom osoblju Abdominalne kirurgije Sveučilišne klinike u Novom Sadu kao liječnicima i medicinskom osoblju odjela za Onkologiju subotičke opće bolnice koji su Pokojniku pružali medicinsku pomoć posljednjih mjesec i pol dana kao i svima koji su mu pomagali u bolesti. Biskup je posebno zahvalio nazočnim ocima cistercitima iz Stične kod kojih je proveo posljednjih par godina svoga života. Na oproštaju od pokojnog Andrije Kopilovića iz Stične su bili opat p. Maksimilijan File i p. Jona Vene.

Prigodne riječi oproštaja od pokojnog dr. Kopilovića uputio je i episkop bački Irinej, koji je s njim dugo godina plodno surađivao. On je u svom govoru naglasio kako su njih dvojica imali uvijek isto mišljenje u zajedničkom nastupu pred vlastima kad se radilo o uvođenju vjeronauka u škole kao i glede povrata crkvene imovine. On je također izrazio sućuti pokojnikovoj rodbini i prijateljima te Subotičkoj biskupiji i biskupu Penzesu uputivši i molitve Gospodinu za pokoj njegove duše i utjehu tugujućima. Episkop Irinej i pokojni dr. Andrija Kopilović dugo godina su plodno surađivali i u mnogim drugim značajnim ekumenskim i znanstvenim projektima.

Na misi i sprovodnim obredima pjevao je katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem zborovođe i katedralnog orguljaša Miroslava Stantića.

Prigodni oproštajni govor održao je prijatelj i suradnik pokojnog Andrije Kopilovića, mons. Andrija Anišić. A u ime svećenika i vjernika Mađara od Pokojnika se oprostio vlč. Akoš Gutaši, horgoški župnik.

Nekoliko mladih iz Hrvatskog kulturnog centra “Bunjevačko kolo” kao i predstavnici Čuvara Božjeg groba iskazali su počast preč. Kopiloviću obučeni u bunjevčaku narodnu nošnju.

Župljani župe Marije Majke Crkve u kojoj je pokojnik pastoralno djelovao 43 godine oprostili su se od svog dugogodišnjeg župnika i rektora marijanskog svetišta „Bunarić“ misom u župnoj crkvi koju je predvodio dr. Marinko Stantić, župnik koji je održao i prigodno propovijed na hrvatskom jeziku dok je propovijed na mađarskom jeziku imao župnik subotičke župe sv. Jurja preč. Ištvan Palatinuš.

Dr. Andrija Kopilović, rođen je Bajmaku 1941. godine. Klasičnu gimnaziju završio u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1960. – 1966.). Za svećenika je zaređen 8. prosinca 1966. godine u subotičkoj katedrali sv. Terezije. Nakon svećeničkog ređenja nastavlja poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1968. imenovan je upraviteljem župe u Zmajevu a 1969. upraviteljem župe sv. Aleksandra u Subotici. Župnikom te župe, koja je kasnije preimenovana u župu Marije Majke Crkve, bio je 43 godine a isto toliko i rektor marijanskog svetišta „Bunarić“. Iste, 1969. godine imenovan je katedralnim ceremonijarom i profesorom Klasične-vjerske gimnazije „Paulinum“ u Subotici gdje je mnogim generacijama sjemeništaraca predavao vjeronauk i povijest umjetnosti. U isto vrijeme vršio je dužnost katehete mladih te je predavao vjeronauk mladima u mnogim župama naše biskupije. Poslijediplomski studij nije mogao odmah dovršiti, ali se stalno bavio znanstvenim radom spremajući mnoga predavanja, simpozije i znanstvene i stručne skupove.

Godine 1989. bio je inicijator za osnivanje Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović u Subotici i predsjedavajući tog Instituta u jednom mandatu. Kad je 1993. godine biskup Ivan Pénzes osnovao Teološko-katehetski institut dr. Andriju Kopilovića imenovao je prorektorom hrvatskog odjela toga instituta i profesorom dogmatike, liturgije i crkvene umjetnosti. Bio je član Katehetskog vijeća u biskupskom konferencijama kao i izvanredni predavač na Katehetskom institutu u Dubrovniku.

Doktorat iz teologije postigao je 2004. godine na Papinskoj teološkoj akademiji u Krakovu s tezom »Kristova Crkva u službi naroda Hrvata – Kardinal Kuharić svjedok Crkve XX. stoljeća«.

Od 2005. godine sudjeluje kao član mirovne međuvjerske delegacije na susretima u Bruxellesu, Hannoveru, Berlinu i Meinzu. Sudjelovao je na međunarodnim skupovima, konferencijama i simpozijima. Često je pozivan za predavača na tribine i simpozije kako u inozemstvu, tako i u domovini. Poznato je i njegovo zauzimanje za ekumenizam kao i dijalog s drugim vjerskim zajednicama. Gotovo tri desetljeća je organizirao i animirao ekumensku Molitvenu osmina za jedinstvo kršćana u Subotici. Jedno od zapaženijih njegovih djela je i dugogodišnje organiziranje Čuvara Božjega groba u katedrali.

Objavio je nekoliko knjiga i priredio više djela drugim autorima. Pisao je za časopise Bačko klasje, Zvonik, Subotička Danica, Hrvatska riječ. Koautor je vjeronaučnih priručnika Subotičke biskupije kao i udžbenika za katolički vjeronauk u školi.

Bio je urednik Radio Marije Srbije. Dao je značajan doprinos u organiziranju i napretku Dužijance i član Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“, član Upravnog odbora HKC „Bunjevačko kolo“; zauzimao se za boljitak našeg naroda i očuvanje nacionalne svijesti Hrvata u Srbiji i bio vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća…

Za svoj doprinos i napretku našega grada primio gradsko priznanje „Pro urbe“ i zvanje Počasnog građanina grada Subotice.

Sudjelovao je i u radu nekih državnih tijela vezano za obrazovanje i medije. Posljednje godine života proživio je u citercitskom samostanu u Stični, u Republici Sloveniji, gdje je dane provodio u molitvi i pokori. Umro je u subotičkoj bolnici, u nedjelju, 10. studenoga u jutarnjim satima.