Pogreb fr. Josipa Ljudevita Jeđuda

Sprovodne obrede predvodio je fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, a misu zadušnicu neposredno nakon pogreba fr. Ivan Marija Tomić, prior samostana Kraljice svete Krunice te župnik istoimene župe.

Provincijal Slavko Slišković se u svojem govoru obratio nazočnima riječima samoga patera Luje, kako su ga braća u samostanu zvala, i to „riječima potpune nade i duboke vjere koju smo na svome krštenju primili; smrt definitivno nema zadnju riječ, ona je izgubila na Veliki petak koji se pretvorio u Uskrs, stoga se od o. Luje ne opraštamo, kako to veli sv. Pavao u poslanici Solunjanima ‘kao oni koji nemaju nadu‘, već puni vjere u nastavak njegovog života u vječnosti.“

„O. Lujo bio je redovnik koji je volio svoju dominikansku zajednicu, stoga ne čudi njegova znatiželja za nova zbivanja i događaje, koju je pokazao i na samome kraju. On sam, izrazio je želju za povratkom kući, ali Gospodin je sigurno jasnije shvatio njegovu želju za povratkom kući, u onu u kojoj ima mnogo stanova te bezbroj braće i sestara“, rekao je provincijal Slišković zahvalivši o. Luji na dugogodišnjem radu i životu u provinciji riječima samog Krista: „Valjaš slugo dobri i vjerni… uđi u radost Gospodara svoga“.

Prior fr. Ivan Marija Tomić za oproštaj od o. Luje nije koristio svoje riječi, već je, malo pogledavši po njegovoj sobi, pronašao zanimljiv spis pod naslovom „Probrano iz životne kronike, Ljudevit Josip Jeđud, dominikanac“. Kako je rekao sam prior, ova kronika daje mnogo bolji uvid u ono što je o o. Luji sam znao, tek u osnovnim crtama, jer je ova kronika dala uvid u njega samoga, u njegove misli i osjećaje i to tijekom njegovog cijelog životnog putovanja.

Fr. Josip Ljudevit Jeđud rodio se 2. prosinca 1937. godine u mjestu Čehovec pokraj Čakovca od oca Mateja i majke Terezije rođ. Kolonić. Osnovnu školu pohađao je u Svetom Jurju u Trnju, gimnaziju u Bolu na Braču, filozofiju i teologiju studirao je u Dubrovniku i Zagrebu. Prve zavjete u Redu propovjednika položio je 10. listopada 1959., a 12. studenoga 1962. svečane. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja 1964. godine po rukama nadbiskupa dr. Franje Šepera. Većinu života proveo je u pastoralnom radu. U župi Kraljice svete Krunice u Zagrebu bio je župni vikar, a zatim i župnik. Službu župnika vršio je i u Splitu. Nakon toga vratio se u Zagreb, a potom otišao u Hannover, gdje je izdao katehetski priručnik „Vjera tvoga krštenja – pouka o vjeri za odrasle“. Kao voditelj HKM Hannover djelovao je do 1997. godine gdje je tijekom Domovinskog rata s vjernicima ove misije dao ogroman doprinos na humanitarnom polju šaljući u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu pomoć u hrani, lijekovima, robi i novcu, ali i prihvaćao skrb za više djece koja su ostala bez roditelja. Godine 1997. iznova se vratio u zagrebački samostan Kraljice svete Krunice u kojemu je živio i plodno pastoralno djelovao sve do smrti.