Sprovodne obrede predvodio je fra Dragutin Bedeničić, župnik Župe svete Obitelji iz Osijeka. Poslije ukopa đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić predvodio je misu zadušnicu u franjevačkoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.

Fra Marijan Glamočak preminuo je, okrijepljen svetim sakramentima, u subotu 10. srpnja u Rovinju u 75. godini života, 57. redovništva i 49. svećeništva.

Oproštajni govor fra Lucija Jageca

Od pokojnika se na groblju, uime franjevačke subraće i njegove generacije oprostio fra Lucije Jagec iz varaždinskog samostana sv. Ivana Krstitelja. Fra Lucije i fra Marijan su zajedno zaređeni za svećenike 1973. po rukama zagrebačkog pomoćnog biskupa Josipa Lacha. U oproštaju je rekao: „Fra Marijane, svojoj duhovnoj oporuci dao si naslov ‘U Gospodina zagledan’. Mnogi koji su te susretali i s tobom surađivali vidjeli su u tebi odbljesak Gospodinov i onoga za kojim si krenuo i svjedočio, odbljesak svetog Franje Asiškog. Svi su ti bili važni, djeca, mladež, obitelji, ljudi u duhovnim i materijalnim potrebama, tvoja tjelesna obitelj, provincija, naša domovina. Znao si se s bližnjim radovati, ali i tugovati. Naročito te bolio rat u domovini i stradanje Vukovara. Pomagao si svima koji su stradali na tijelu i na duši. Bio si jasan i otvoren, čvrstog karaktera, no najprije prema sebi”. U nastavku je izrazio iskrenu sućut bratu Josipu, sestrama Slavici, Miri i Janji, s obiteljima te nećacima, nećakinjama kao i Župi Vukovar. Govor je zaključio riječima: „Hvala Bogu za dar tvojega života. Hvala Marijane na svemu lijepom i dobrom u čemu si nam svjedočio. Hvala i svima vama koji ste s njim surađivali, a posebno onima koji su mu pomagali nositi teret njegove bolesti. Dragi fra Marijane neka ti je laka ova hrvatska gruda. Počivao u miru Božjem!”

Životopis fra Marijana Glamočaka (iz oproštajnog govora fra Lucija Jageca)

Fra Marijan Glamočak rođen je 23. studenoga 1946. u Priluci, Župa Rođenja BDM Ljubunčić (Livno) u Bosni i Hercegovini, od oca Jakova i majke Matije rođ. Šeremet. Nakon djetinjstva i osnovne škole u Vukovaru stupio je u Franjevačko sjemenište u Zagrebu. U novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 15. kolovoza 1964. u Cerniku. Nakon godine novicijata, 16. kolovoza 1965. položio je prve redovničke zavjete. Studij teologije započeo je u Zagrebu, a završio ga je u Innsbrucku. Svečane redovničke zavjete položio je 7. ožujka 1971. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 8. srpnja 1973. godine u Zagrebu.

Nakon ređenja godinu dana svećeničku službu vršio je u samostanu sv. Franje u Zagrebu, a zatim je bio u Njemačkoj u Herxheimu vjeroučitelj i dušobrižnik za njemačku mladež, od 1974. do 1978. Potom je bio u njemačkim župama Schamberg-Sulgenu župni vikar, u Freudenstadtu župnik i u Bietigheim-Bissingenu upravitelj župe. Nakon toga, od 1985. do 1993. u Australiji u Sydneyu u Hrvatskom katoličkom centru Summer Hill kapelan hrvatskih iseljenika. Župnik Župe sv. Jurja u Rijeci na Trsatu bio je od 1993. do 1996. Od 1996. do 2011. ponovno je u Sydneyu, voditelj Hrvatskog katoličkog centra u St. John’s Parku. Godine 2011. vraća se u Hrvatsku i namješten je u samostanu u Samoboru kao ispovjednik te u Slavonskom Brodu vikar i ekonom samostana. Od 2014. do 2017. u samostanu i župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru bio je vikar i ekonom samostana i župni vikar. Od 2017. je u samostanu sv. Franje u Rovinju župni vikar te od 2020. župnik Župe sv. Antuna opata u Rovinjskom Selu.

Misa zadušnica u crkvi Sv. Filipa i Jakova

Nakon sprovodnih obreda misu zadušnicu u franjevačkoj župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova predvodio je biskup Ćurić, uz tridesetak koncelebranata. Uvodeći u misno slavlje rekao je: „Vidimo da smo dijelom ispunjeni žalošću i iznenađenjem zbog nagle smrti fra Marijana, ali smo i duboko ispunjeni vjerničkom utjehom. U tom raspoloženju utjehe, nade i vjere svima vama draga rodbino, draga franjevačka obitelji i dragi Vukovarci, izražavam najiskreniju sućut uime naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, napose nadbiskupa Đure Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića i cijeloga prezbiterija”.

U homiliji je biskup Ćurić iznio osobno sjećanje na franjevački otočić Košljun i franjevca koji je na ispraćaju spomenuo riječi jednog subrata: „Bilo bi mu drago kad bi vidio da sam nešto zapamtio što me je on naučio, znao bi mi reći: ‘Valjda ćeš ća dobrog od mene zapamtit’”. Te riječi ‘… ća dobrog’, podsjetnik su prema biskupu Ćuriću na zahvalnost svih onih koji se sjećaju susreta i događaja povezanih s pokojnim fra Marijanom. U nastavku je biskup Ćurić govorio o biblijskom iskustvu vjere koje je kako je fra Marijan sam rekao u članku za Glas Koncila krajem prošle godine, započelo upravo ovdje: „’Kao dijete sam zavolio misu pa sam ministrirao od 5. do 8. razreda svako jutro u 6 sati u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova. Srcem sam znao Gospodinu prisutnom u Oltarskom Sakramentu govoriti svoje teškoće, nade i očekivanja, (…) Tako sam zavolio misu i osjetio u sebi poticaj da postanem svećenik’. U ovu ukopnu misu zadušnicu na poseban način želimo uključiti to ‘euharistijsko izvorište’ poziva našeg brata Marijana”.

U nastavku je biskup Ćurić rekao: „Što ćemo zapamtit’?’ Lijepo svjedočanstvo vjere i poziva – strpljivo i ustrajno, smireno i ponizno, duboko i prodorno, odnjegovano, ne nekim kratkotrajno nabujalim osjećajima zanosa, već pozornom formacijom i svakodnevnim duhovnim produbljivanjem, u molitvi i razmatranju. Iz tog iskustva proizlazila je snaga za sve ono što je svojom službom svećenika i duhovnoga pastira donosio i raspirivao u srcima odraslih vjernika i mladih, ulazeći u tako raznolika životna iskustva. S fra Marjanom ćemo u srcima ponijeti živo svjedočanstvo zauzetog pastira i redovnika, sina Crkve i sina sv. Franje, koji je ustrajno slijedio jasan putokaz: ‘Gospodine, učini me oruđem svojeg mira; gdje je mržnja, da donesem ljubav; gdje je uvreda, oproštenje; gdje svađa, pomirenje; (…) da donesem vjeru, nadu, radost … da ja tješim, da druge razumijem i druge ljubim … (Molitva sv. Franje)”. Biskup Ćurić homiliju je zaključio riječima: „Taj Kristov i franjevački poziv neka se umnaža i po službi fra Marijanove franjevačke zajednice Reda manje braće, koja je jučer u Rimu izabrala 121. nasljednika sv. Franje u službi generalnoga ministra. I tu nakanu uključujemo u ovo euharistijsko slavlje, dok se zahvalna srca opraštamo od fra Marijana i s čvrstom vjerom molimo za njegov pokoj u punini života, u vječnoj radosti uskrsnuća”.

Uime župe fra Josip Poleto – župni vikar, zahvalio je biskupu Ćuriću i svima okupljenima na dolasku. Misu je animirao, pod vodstvom časne sestre Mirele Štraub, župni Mješoviti zbor „Sv. Cecilija“.