Misu zadušnicu u kapeli na groblju sv. Marka u Banja Luci, uz odar pokojne s. M. Terezije, predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu s pomoćnim biskupom Markom Semrenom te uz koncelebraciju mjesnog banjolučkog župnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa i drugih pristiglih svećenika. Premda je aktualna pandemija spriječila mnoge koji su željeli ispratiti na vječni počinak pokojnu s. M. Tereziju, ipak se okupio lijep broj vjernika među kojima i djevojke koje stanuju u banjolučkoj kući sestra milosrdnica za koje se brinula s. M. Terezija. Došle su i brojne sestre milosrdnice predvođene Majkom Miroslavom Bradicom, vrhovnom poglavaricom, i s. M. Julijanom Djaković, provincijalnom poglavaricom Provincije Majke Divne. Pridružile su im se sestre Klanjateljice Krvi Kristove, Misionarke ljubavi i Školske sestre franjevke.

Razmišljajući nad misnim čitanjima u prigodnoj homiliji biskup Komarica osvrnuo se na vjerničko shvaćanje smrti te istaknuo da je susret s ljubljenim Zaručnikom vrhunac života s. M. Terezije. „Njemu se svidjelo uzeti je onda kad je On želio“, kazao je pastir mjesne Crkve te zahvalio pokojnoj sestri za svjedočanstvo kršćanskog i posvećenog života i za nesebično služenje Crkvi preko njezine pripadnosti zajednici sestara milosrdnica. Posebno je zahvalio za višegodišnje djelovanje sestre M. Terezije u Banjalučkoj biskupiji.

Na kraju misnog slavlja s. M. Antonija Bagarić pročitala je životopis pokojne sestre M. Terezije.

S. M. Julijana je uime sestarske zajednice zahvalila biskupima Komarici i Semrenu, vrhovnoj poglavarici i svima koji su došli ispratiti pokojnu s. M. Tereziju. Govorila je i o boli i praznini koju je ostavila njezina „po ljudskim prosudbama prerana smrt“. Istaknula je da u vjeri prihvaćaju taj privremeni rastanak jer ga doživljavaju kao izraz Božje volje. Zahvalila je pokojnoj sestri za sve dobro koje je učinila kao osoba i kao redovnica u službi moliteljice, katehistice, odgojiteljice, poglavarice… Svoje obraćanje završila je riječima: „Sestro moja, bila si bogatstvo za Provinciju. Hvala ti za tvoje iskreno sebedarje. Ti si svoju misiju završila. Jako ćeš nam nedostajati. Ali jer vjerujemo da si otišla u zagrljaj uskrslom Kristu, želimo ti da uživaš u nebeskoj radosti. Nemoj zaboraviti svoje sestre milosrdnice. Ne zaboravi nikoga od onih koje je Gospodin stavio na tvoj životni put. Neka ti Gospodin udijeli svoj mir“.

Uslijedio je obred ukopa, a potom obnavljanje uspomena na pokojnu sestru M. Tereziju na zajedničkom susretu u prostorijama Samostana BDM od Čudotvorne medaljice u Banjoj Luci.

Sestra Marija Terezija (Ivka) Karača rođena je 10. listopada 1953. u Donjoj Vasti kod Prozora od oca Pave i majke Anđe rođ. Pandža. Godine 1963. cijela obitelj odlazi u Požegu. U samostan sestara milosrdnica stupa 1. rujna 1968. Prve redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1973. u Zagrebu, a doživotne 15. kolovoza 1978. također u Zagrebu. Srednjoškolsko obrazovanje završava u Zagrebu. Potom upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1973. godine i postiže zvanje diplomiranog teologa. Iste se godine zapošljava u Požegi u župnoj katehezi. Nakon tri godine dolazi u Banju Luku i radi kao odgojiteljica kandidatica. Kao vjeroučiteljica u školi prvi put se zapošljava u Osijeku 1992. i godinu dana radi u Osnovnoj školi „Jagoda Truhelka“. Vraća se u Livno u župnu katehezu, a od 1995. vjeroučiteljica je u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ u Livnu. Godine 1998. dolazi u Sarajevo i radi u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ kao vjeroučiteljica i nastavnik povijesti religija u Srednjoj medicinskoj školi i nastavnik katoličkog vjeronauka i povijesti religija u Osnovnoj školi. Dana 9. svibnja 2010. izabrana je provincijalnu glavaricu i tu službu obavljala je do 22. svibnja 2016. Od tada do svoje smrti živjela je i djelovala u samostanskoj zajednici u Banjoj Luci.