Sprovodnu misu predvodio je umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz koncelebraciju umirovljenog šibenskog biskupa Ante Ivasa, generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije don Franje-Frankopana Velića, pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljka Ante Ančića, kliškog dekana don Vlade Strikića i šezdesetak svećenika. Misi su nazočili i članovi obitelji, bogoslovi, časne sestre te mještani rodne župe.

„Ljudski život obilježen je datumima. Dva datuma su posebno važna – datum rođenja i datum smrti. Između ova dva datuma nalaze se brojni datumi koji čine naš život. Braćo i sestre, datumi nisu samo brojka, oni imaju jedno drugo značenje. Latinsku riječ datum, koju smo mi preuzeli, prevodimo kao ‘dano, predano’. U tom smislu, naš čitav život je jedan datum jer nam je darovan od Stvoritelja. Povezanost između nas i Darovatelja našega života je toliko velika da je naše srce nemirno dok god Njega ne pronađe”, rekao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije. Nastavljajući, nadbiskup je poručio: „Don Božo je bio svjestan navedene istine, bio je svjestan da je naš život datum – da je naš život darovan. On je želio svojim životom ljubavlju uzvratiti Darovatelju života i osjetio je da to može kroz svećenički poziv. I uspio je u tome. Bio je čovjek koji je odgovorno vršio svoje službe. Njegov govor je bio iskren i autentičan”.

Govoreći o čitanju iz Djela apostolskih (Dj 22, 30; 23, 6-11), mons. Barišić je kazao kako Pavao spominje nadu koja je kršćanima snaga da izađu iz svakodnevne ograničenosti. Osvrćući se na evanđeoski tekst (Iv 17, 20-26), nadbiskup je istaknuo kako kroz Isusovu molitvu vidimo Njegovu želju da svoju slavu podijeli s nama. „Božja slava jest Njegova ljubav. Gospodin želi da svatko od nas, snagom Duha Svetoga čiju svetkovinu uskoro slavimo, bude zahvaćen tom ljubavlju kako bismo bili jedno – ljudi za Njega i svoje bližnje. Tako postajemo Njegovo lice u ovom svijetu”, nastavio je.

Kazavši kako se zemni ostaci mons. Bulata nalaze pred oltarom uz uskrsnu svijeću, mons. Barišić je poručio „kako ona simbolizira uskrsnuće, ali i da na sebi ima simbole pet Isusovih rana koje su povezane s našim ranama, patnjama i bolima”.

„Posljednje godine don Božina života bile su obilježene ranama i patnjama. U takvim situacijama često kod ljudi vidimo žalost i nervozu, međutim kod don Bože nije bilo tako. U svojim patnjama on je zračio optimizmom, humorom i kršćanskim veseljem. Ostavio je veliki trag u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i neka mu dobri Gospodin bude vječna nagrada”, zaključio je mons. Barišić.

Generalni vikar don Franjo-Frankopan Velić je nazočne upoznao s izrazima sućuti riječkog nadbiskupa Mate Uzinića i dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića. U svojoj sažalnici mons. Glasnović je istaknuo da mu je mons. Bulat bio rektor koji se uvijek brinuo za duhovnu izgradnju bogoslova. Također, generalni vikar je rekao da su izraze sućuti poslale i Sestre Služavke Malog Isusa, Sestre milosrdnice, Službenice milosrđa (Anćele) te Školske sestre franjevke Krista Kralja. Provincijalka Anćela s. Mariangela Galić je iz Italije poslala nekoliko riječi u kojima je poručila: „Pamtimo don Božu kao radosnog svećenika koji je uvijek bio suradnik u odgoju mladih sestara”.

Zatim je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić ukratko prikazao život i rad mons. Bože Bulata.

Nakon toga su uslijedili zahvalni govori. Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić je uime dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu zahvalio don Boži na njegovom znanstvenom doprinosu, poručivši: „Dragi don Božo, vjerujemo da je tvoja duša u zagrljaju Oca nebeskoga, da uživa radost i mir koji si ti pokazivao već na zemlji. Snagu za mir si dobivao iz zajedništva i prave komunikacije s vrhovnim psihologom i pedagogom – našim Gospodinom”.

Uime župljana Župe Solinskih mučenika u kojoj je mons. Bulat godinama pastoralno pomagao, zahvalu je izrekao župnik don Ante Matešan. Rekavši kako je „don Božo bio primjer čestita života i nepokolebljive vjere”, don Ante mu je zahvalio za „svaku toplu riječ u ispovjedaonici i s propovjedaonice”.

Uime svećenika splitskog Svećeničkog doma zahvalu don Boži je izrekao don Dušan Vuković, naglasivši kako je don Božo bio domoljub i Bogoljub. Na kraju se nazočnima obratio i šibenski biskup u miru mons. Ante Ivas koji je, između ostalog, rekao: „Dragi Božo, molim te budi nebeski zagovornik svojim svećenicima i biskupima. Hvala ti na svakom zajedničkom trenutku i na svim dobrim djelima što si ih za mene učinio”.

Životopis: Don Božo Bulat (1940.-2023.) (pročitao mons. Nediljko Ante Ančić)

Božo Bulat sin oca Mate i majke Cvite r. Jonić, rođen je 15. veljače 1940. u Bisku. Obitelj Mate i Cvite Bulat bila je imućna i pobožna seoska obitelj s brojnom djecom. Od toga su troje od njih osjetili Božji poziv i pošli u duhovno zvanje. Stariji brat Nikola postao je svećenik, diplomirao na KBF-u Zagrebu i bio profesor na Teologiji u Splitu (+1990). Sestra Doloroza stupila je u samostan i postala redovnica u Provinciji s. Milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Splitu. Mlađi brat Božo se također odlučio za svećeničko zvanje.

Četiri prva razreda osnovne škole pohađao je u rodnom mjestu Bisku. Nakon toga odlazi u Nadbiskupijsko sjemenište u Splitu gdje završava prvi razred ondašnje osmogodišnje Biskupske klasične gimnazije u Splitu. Tadašnje su vlasti zabranile djeci biti u sjemeništu prije završetaka osmogodišnjeg školovanja pa je Božo sa svojim vršnjacima stanovao u sjemeništu a pohađao i završio šesti, sedmi i osmi razred osmogodišnjeg školovanja u VI. Narodnoj osmogodišnjoj školi u Splitu.

Godine 1955/56. pohađa peti razred gimnazije u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. U jeku vjerskih progona i anticrkvene propagande onih godina komunističke vlasti su zatvorile Sjemenište i Bogosloviju u Splitu. Biskup Frane Franić morao je svoje svećeničke kandidate slati u druga još otvorena crkvena učilišta u Hrvatskoj. Tako je Božo poslan u Zagreb i u tamošnjoj Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji nastavio školovanje te 1959. položio ispit zrelosti.

Iste godine primljen je u zagrebačku bogosloviju gdje je dobio duhovnu formaciju i započeo filozofsko-teološki studij na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za đakona je zaređen u mjesecu ožujku 1964. u Zagrebu. Sv. red prezbiterata primio je u župnoj crkvi svoga rodnog mjesta Biska, 6. prosinca 1964. od dijecezanskog biskupa Frane Franića. Mladu misu je slavio u svom rodnom mjestu Bisku 8. prosinca iste godine.

Don Božo je kao mladi svećenik obnašao različite službe u crkvenim odgojnim ustanovama i pripremao se za svoj poslijediplomski studij. Četiri godine je vršio službu starijeg prefekta u Biskupskom sjemeništu u Splitu i u tom vremenu diplomirao teologiju na KBF-u u Zagrebu. Zatim je godinu dana bio ravnatelj sjemeništa i nakon toga dobio dopust od četiri godine za poslijediplomski studij pedagogije u Rimu.

Godine 1974. na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu postigao je doktorat iz odgojnih znanosti specijalizacija psihologija. Nakon povratka iz Rima u dva mandata po pet godina ponovno vrši službu ravnatelja Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu i predaje neke predmete u gimnaziji (engleski jezik, filozofiju, vjeronauk). Tih godina počeo je predavati predmete iz psihologije i na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu pri katedri Filozofije, a poslije pri Katedri religiozne pedagogije i katehetike. Kao nastavnik na KBF-u bio je aktivan sve do umirovljenja 2008. te nekoliko godina poslije toga kao vanjski suradnik.

Ipak težište svećeničkog rada don Bože sukladno njegovim sposobnostima i afinitetima bile su odgojiteljske službe u crkvenim formacijsko-odgojnim ustanovama. Jedanaest godina bio je na čelu sjemeništa, a poslije toga Splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić imenovao ga je 1990. rektorom Bogoslovije – CBS-a i na toj će službi ostati također 11 godina. Bilo je to vrijeme Domovinskog rata i ratnih nevolja kada je kao dobri, vjerni i odgovorni upravitelj toliko puta ugostio svećenike i profesore iz Bosne koji su bili izbjeglice ili na proputovanju, koordinirao brojne pošiljke pomoći koje su stizale u zavod, obnavljao zavodsku zgradu i uveo centralno grijanje u Bogosloviju.

Posebno polje njegova djelovanja bila je aktivnost u nekoliko nadbiskupskih i nacionalnih vijeća (za sjemeništa i zvanja, za katehizaciju, za pastoral obitelji i dr.). Mnogi su ljudi u svojim problemima kod njega kao svećenika i psihologa tražili i nalazili, savjet, pomoć i ohrabrenje. Bio je redoviti suradnik Bračnog i obiteljskog savjetovališta i predavač na zaručničkim tečajevima u Splitu. Godine 1996. za svoj istaknuti rad dobio je iz Rima naslov monsinjora.

Osim profesorskih i odgojnih aktivnosti don Božo je godinu dana obnašao službu pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije (1989/90) te godinama nedjeljom i blagdanima pastoralno pomagao župniku don Anti Matešanu u župi Solinskih mučenika.

Kad je godine 2015. razriješen službi i stavljen u stanje mira, preselio se u Svećenički dom. Već nekoliko godina zbog srčanih problema njegovo se zdravstveno stanje počelo pogoršavati. Preminuo je u večernjim satima u ponedjeljak 22. svibnja.

Naš don Bože je završio svoje zemaljsko putovanje i prešao u nebesku domovinu. Neka ga Gospodin sada primi k sebi, oprosti mu ljudske slabosti i grijehe te ga učini dionikom svoje slave i vječnog života u nebu. Amen.