Pokop vlč. Pavla Kunšteka

Dugogodišnji župnik Župe sv. Martina biskupa u Svetom Martinu pod Okićem Pavao Kunštek preminuo je na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, u 70. godini života i 45. godini svećeništva.

U subotu 26. lipnja župljani, brojni Samoborci, prijatelji, poznanici, pristizali su u crkvu Sv. Roka da bi se oprostili od prerano preminulog bivšega dugogodišnjeg svetomartinskog župnika. Na početku mise zadušnice biskup Gorski izrazio je sućuti te prenio pozdrave i molitvenu blizinu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. U propovijedi je zahvalio za dar svećeništva vlč. Kunšteka i za njegovo svjedočanstvo vjere u Uskrslog Gospodina.

Na kraju mise okupljenima se uime generacije obratio župnik Župe Svete Marije pod Okićem Josip Vnučec. Vlč. Pavao Kunštek rođen je 27. travnja 1952. u Martijancu. Nakon osmogodišnje škole upisuje se 1967. u Dječačko sjemenište na Šalati, a zatim na Bogoslovski fakultet 1971. Diplomirao je 1977. i zaređen za svećenika 26. lipnja 1977. po rukama blagopokojnog kardinala Franje Kuharića. Kroz vrijeme na Bogosloviji Pavel je rado sudjelovao u gotovo svakoj akciji dajući joj svojom vedrinom, voljom i sposobnošću posebnu draž da smo svi uživali u njegovu društvu, jednostavno bio nam je na poticaj, utjehu, oslonac, jednom riječju blagoslov. Hvala Bogu i njegovim roditeljima, Stjepanu i Zdenki, koji su nam ga dali, a molitvom ga je s neba pratila njegova sestra Micika, redovnica. Mladu misu slavio je u Martijancu u srpnju 1977. Pastoralnu službu počeo je u Barilovečkom Leskovcu, pa je dvije godine bio kapelan u Davoru, a zatim dvije godine na Župi sv. Mirka u Kostelu, pa pet godina u župi Draganić, i zatim 19 godina u župi Sv. Martina pod Okićem.

Posebno je volio svećeničko društvo, a i težio je duhovnosti te je zato redovito svake godine sa svećenicima odlazio na duhovne vježbe u Lovran, gdje je 2001. g. doživio infarkt i završio u riječkoj bolnici na Sušaku. Kad se nakon operacije s tri premosnice malo oporavio vratio se u župu i nastavio s radom u Sv. Martinu pod Okićem, gdje je 10. srpnja 2002. proslavio 25 obljetnicu svećeništva. Proslavivši 30. obljetnicu svećeništva 2007. odlazi u mirovinu, koju je živio u okruženju svojih najbližih. Nije mirovao, uvijek je bio spreman pomoći u Samoborsko-okićkom dekanatu i šire. U mirovini je proživio nepunih 14 godina. „Isus nije bježao od smrti, niti je proklinjao smrt, a smisao joj je izrazio u slici zrna, koje posijano u zemlju mora nestati da bi donijelo obilat urod. Upravo to svjedoči život našega Pavla. Zato ti na rastanku danas možemo reći da smo ponosni i sretni, Bogu zahvalni što smo imali sreću živjeti s tobom. Dragi prijatelju Pavle, stigao si na cilj. U ime naše generacije hvala ti i moli za nas da i mi zavrijedimo Božje oproštenje i nađemo se u vječnoj domovini. A svima ožalošćenima uime generacije sjemeništaraca 1967. i ređenika 1977. izražavam iskreno suosjećanje!“, istaknuo je vlč. Vnučec.

Uime župljana Ružica Razum istaknula je da je vlč. Kunštek neizmjerno volio i brinuo se o svojim župljanima i voljenoj župi Svetog Martina pod Okićem. „Zahvaljujemo mu na brizi da sačuva našu župnu crkvu i kapele od propadanja. A njegov neizmjeran talent koji mu je Bog dao za glazbu nesebično je prenosio na naš pjevački zbor zahvaljujemo mu i na tome”. Od pokojnika se prigodnim riječima oprostio i domaći župnik Siniša Hegedušić.

Lijes s pokojnikovim tijelom u procesiji je ispraćen do groba na mjesnom groblju u Svetom Martinu pod Okićem gdje je mons. Gorski završio sprovodne obrede u kojima su sudjelovali i župnik Hegedušić, dekan Samoborsko-okićkog dekanata preč. Ivica Cik, domaći svećenici vlč. Nikola Jurković i preč. Vlado Razum, i svećenici iz susjednih župa.