Svećenik Srijemske biskupije preč. Marko Loš preminuo je nakon teške bolesti u srijedu, 6. ožujka 2024. u Svećeničkom domu u Đakovu u 74. godini života i 47. godini svećeništva.

Mnogi svećenici iz Srijemske biskupije, zajedno sa srijemskim biskupom Fabijanom Svalinom te umirovljenim srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem, okupili su se na posljednji ispraćaj preč. Loša u Župi sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima kraj Požege, gdje su pokopani i roditelji preč. Loša i gdje mu živi ostala obitelj koja je ondje našla novi dom nakon progona iz Hrtkovaca 1995. godine.

Sprovodne obrede u 14 sati na mjesnom groblju predvodio je umirovljeni srijemski biskup Đuro Gašparović, kojemu je preč. Loš godinama bio prvi suradnik u Biskupskom ordinarijatu.

Izrazivši sućut u ime cijele Srijemske biskupije obitelji pokojnika, napose sestri Tereziji i njezinoj obitelji, istaknuo je vrline pokojnog kancelara te iznio važnije datume iz njegovog života. „Rađamo se stisnutih ručica kao da bismo sve zahvatili; umiremo otvarajući ruke i ostavljajući sve. U kriku Krista raspetoga naša nam vjera kaže da postoji pobjedonosna ura nad smrću. ‘U Kristu nam zasja nada blaženog uskrsnuća. Koji tuguju zbog neizbježne smrti, njih neka tješi obećanje buduće besmrtnosti. Jer, tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima’.

Tvojim vjernima. A vjernik je bio svećenik Marko koji se sada susreće s Bogom i ostaje zapanjen. I nije mu sada potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. A Božja je volja da nitko iz stada ne propadne. A on je pripadao tom stadu, stadu Dobrog Pastira koji reče: ‘Ja sam uskrsnuće i život.’ On je živio sigurnost Kristova poziva: ‘Tko jede moje tijelo i prije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.’ On je posvećivao druge po svećeništvu. Sada za to prima nagradu.

I sada govori: ‘Ja vjerujem, uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja.’ To je naša vjera u Krista umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce. Mi kršćani smo oni koji vjeruju u vječnost, u uskrsnuće, u nov život cijelog čovjeka, duše i tijela“, rekao je mons. Gašparović.

Nakon homilije, u ime svećenika Srijemske biskupije, prigodan govor održao je i župnik u Petrovaradinu 2 mons. Eduard Španović. „Mi srijemski svećenici zajedno s našim narodom iz Hrtkovaca, Nikinaca, Petrovaradina, Sremskih Karlovaca i iz drugih župa Srijemske biskupije zahvaljujemo ti dragi Marko za vjerno i revno služenje Crkvi i svome narodu, za dobrotu, za prijateljstvo, za tolike zajedničke godine provedene na Njivi Gospodnjoj, našem dragom Srijemu.

Zahvaljujemo dobrom Bogu za svećenika Marka, koji je volio svoj Srijem iz kojega je ponikao, i našu Hrvatsku – domovinu, dragu Slavoniju, koja je prihvatila i prigrlila njegovu obitelj i sve naše obitelji koje su morale napustiti svoja stoljetna ognjišta i u znatnom broju našli svoj novi dom u Požeškoj biskupiji. Evo tu je i tvoj vječni dom u kom ćeš pod okriljem križa Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, čekati uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. A ja sam ti dragi rođače Marko donio grudu naše drage srijemske zemlje, da pomiješana s dragom slavonskom zemljom prekrije tvoje tijelo, a dušu neka ti uzme k sebi Onaj u koga si vjerovao, koga si ljubio i kome si služio – Uskrsli Krist Gospodin“, kazao je mons. Španović.

U ime župljana iz župa u kojima je djelovao preč. Loš oprostio se Ivan Hornjak iz Petrovaradina 3. U ime Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i Zavičajnog kluba Hrtkovčana „Gomolova“ obratila se i članica Glavnog odbora Marta Kučinić. Ona se zahvalila preč. Marku za sve što je učinio za svoj zavičaj i narod kojemu je pripadao, noseći uvijek u srcu svoj rodni kraj. U ime svih raseljenih Hrtkovčana oprostila se od preč. Marka riječima: „Tko umre, prestaje živjeti, ali prestati živjeti ne znači umrijeti. Ti si ostavio dubok, neizbrisiv trag u našoj povijesti i vječno ćeš živjeti u našim srcima, kao i naši Hrtkovci.“

Nakon ukopa, svećenici i vjernici okupili su se u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, gdje je srijemski biskup Fabijan Svalina predvodio misu zadušnicu za pokojnog svećenika. Povezao je misna čitanja sa životom preč. Loša te istaknuo da je u svojoj svećeničkoj službi bio prepoznatljiv kao Kristov učenik po svojoj blagosti i ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu, a nemali životni križevi bili su mu izvor snage da u svome rodnom Srijemu nastavi služenje Bogu i njegovu narodu i u vremenima teških kušnji i neprilika. Poručio je da dok okupljeni zahvaljuju Gospodinu na daru njegova života i daru svećeništva, po kojemu su toliki došli k Bogu i Bog k njima, Dobri Pastir je „oslobodio od tereta rame njegovo“, kako se istaknulo u psalmu toga dana. Kazao je da vjeruje i nada se da će mu dati počinka i zasluženu nagradu u svome kraljevstvu.

Misi i sprovodnim obredima pridružilo se oko 60 svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije, Milosrdne sestre Sv. Križa i vjernici iz Srijema, napose Sremskih Karlovaca i Petrovaradina te mnogi iseljeni Srijemci koji sada žive u okolici Požege. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor.

Preč. Marko ostat će zapamćen kao prvi kancelar ponovno osamostaljene Srijemske biskupije te pastir koji je i u najtežim vremenima ostajao vjerno i hrabro uz svoj narod.

Preč. Marko Loš rođen je 17. studenog 1950. godine u Hrtkovcima, općina Ruma (RS), od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. Za svećenika je zaređen 1977. Godine. Kao svećenik djelovao je u Tordincima, Nuštru, Drenovcima, Pelovcu, Nikincima, Hrtkovcima, Petrovaradinu 1, 2 i 3, Sremskim Karlovcima, a jednu godinu bio je i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama. Bio je bilježnik Srijemskog vikarijata te nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije vršio je službu kancelara gotovo 13 godina. Bio je dekan Petrovaradinskog dekanata, kao i član biskupijskih tijela i vijeća.