To je najveće poniženje što ga čovjek može podnijeti, pojasnila je dotična žrtva iz Južne Amerike. Najgora je samoća na koju su osuđene žrtve, koji su prisiljeni živjeti dvostrukim životom. Silovan čovjek je prisiljen živjeti kao sablast. Nema sna bez sjećanja na ono što se zbilo, ni dana koji ne podsjeća na to. Pokušaji da se vrati k sebi i sudjeluje u svijetu prije zlostavljanja su isto tako bolni kao i zlostavljanje samo. Živi se istovremeno u dva svijeta, rekla je pred papom Franjom i gotovo 200 kardinala, biskupa i redovnika dotična žrtva svećeničkog seksualnog zlostavljanja.

Nakon toga je Papa uveo u ispit savjesti, podsjetivši kako su ova tri radna dana pokazala da biskupske konferencije moraju poduzeti konkretne mjere u svojim Crkvama. To znači, prema njegovim riječima, da je potrebno otvoreno i iskreno promatrati nastale situacije i vlastite pothvate. Liturgijsko slavlje nastavilo se priznanjem propusta i grijeha. Molimo milost da prevladamo nepravdu i prakticiramo pravdu s povjerenim nam ljudima, molilo se.

Prije svjedočanstva žrtve predsjednik Biskupske konferencije Gane nadbiskup Tamale Philip Naameh iznio je paralelu između stanja Crkve danas s prispodobom o izgubljenom sinu. Izdali smo dano nam povjerenje, rekao je i istaknuo „da smo uništili nadu mnogih, jer su brutalno povrijeđeni u duhu i u tijelu“. Primijetio je kako su često braća u episkopatu prešli olako preko prijava, i okrenuli glavu na drugu stranu samo da izbjegnu sukobe i suočavanje s tamnom stranom Crkve.

Ne smijemo se iznenaditi ni uvrijediti ako ljudi govore danas loše o nama, ako nemaju povjerenja i ako prijete da neće pomagati Crkvu. Moramo jednostavno priznati pogreške i promijeniti situaciju. Put je dug.

Ovaj susret bio je, prema njegovim riječima, samo jedan od brojnih koraka. Ne smijemo si umišljati da su odstranjene sve teškoće, samo što smo počeli izmjenjivati iskustva među nama, istaknuo je nadbiskup Naameh.