Polaganje prvih privremenih redovničkih zavjeta novakinja Školskih sestara franjevki

Euharistijsko slavlje u prijepodnevnim satima predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Željkom Majićem i drugim svećenicima. 

Blagdanska liturgijska čitanja čitale su novakinje, a poslije navještaja Evanđelja uslijedio je čin prozivanja izabranica za prve zavjete. Potom je biskup mislima pape Franje započeo homiliju: „U zajednici radosno življena vjera čini Crkvu privlačnom“ te nastavio „da je, vjerojatno, ta vjera življena u zajednici učinila privlačnom vašu Družbu školskih sestara franjevki ovim dvjema djevojkama po imenu Marija, koje danas žele pred svima nama Bogu zavjetovati tri zavjeta, tri bisera koja sjaje u današnjem svijetu i na taj način postaju svojevrsni izazov: poslušnost, siromaštvo i čistoću. Na tome im čestitamo i molimo ustrajnost!“

Nastavio je s tumačenjem pročitanoga ulomka iz Lukina evanđelja o prikazanju djeteta Isusa u hramu gdje susrećemo dvije osobe: starca Šimuna i proročicu Anu. „Starac Šimun prima dijete Isusa u naručje: s ljubavlju i pažljivo. A Ana pripovijeda, govori, naviješta poruku ovoga Djeteta.

Dopustiti Kristu da priđe bliže mome životu, njegovati s njime bliskost i prijateljstvo u molitvi, u čitanju i razmatranju Božje Riječi, kao i u sakramentima: tu bliskost nam žele Šimun i Ana staviti na srce. Ana nadopunja ono što Šimun čini: tko njeguje bliskost, mora postati svjedokom toga Djeteta i njegove oslobađajuće poruke. Kad se čovjek daruje Bogu, onda to darivanje potiče uvijek i darivanje svijetu, bliskost s Kristom vodi uvijek prema poslanju – a načini toga poslanja su mnogostruki i stostruko različiti, upravo onoliki koliko ima muževa i žena u našoj Crkvi.

Živjeti odgovorno svoj redovnički, ali i kršćanski poziv znači, nikada ne smatrati život okončanim, nego se svaki dan nadati velikom susretu. Živjeti odgovorno svoje redovništvo, ali i kršćanstvo znači, imati povjerenje u sadašnjost i imati povjerenje u Boga, koji se i u naše vrijeme objavljuje – i koji nikad od nas ne traži da živimo od onog jučer, preskočimo ovo danas i žurimo prema onom prekosutra kao mjestu utopijskih fantazija spasenja.

Biti redovnik, redovnica ali i kršćanin znači njegovati prijateljstvo s Kristom i prijateljstvo s ljudima ovoga vremena. Jedino je to pravi i potpuni izričaj autentičnosti našega života. Živjeti na ovaj način svoje redovništvo, ali i kršćanstvo znači živjeti ga u svijetu kao znak Onoga, koji je sada ovdje, koji danas donosi spasenje i koji će doći kao onaj, koji je puno veći od naše ograničene predodžbe o životu u punini“, rekao je biskup Palić, čestitajući Marijama i potičući ih da njeguju prijateljstvo s Kristom i žive iz iskustva Božje blizine i naklonosti.

Potom je nastavljen obred polaganja zavjeta. Nakon biskupove molitve za Božju pomoć zavjetovanicama, dvije Marije svoje su zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće na godinu dana položile u ruke provincijske predstojnice s. Zdenke Kozine, a prema obredniku polaganja zavjeta uslijedila je i dodjela znakova zavjetovanja – koprene, trnovog vjenčića i Pravila Družbe. Obred je završio molitvom vjernika, a misa nastavljena euharistijskom službom.

Prije završnog blagoslova novozavjetovanim sestrama čestitala je provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina. Uz riječi zahvalnosti biskupu na predvođenju euharistije i obreda zavjetovanja kao i svima koji su novozavjetovanice pratili do ovoga časa s. Zdenka im je, između ostaloga, uputila i ove riječi: „Vidim, drage sestre, da ste spremne s radošću preuzeti evanđeoske zahtjeve nasljedovanja Krista kao što ste obećale. Dopustite stoga da se i u vama ostvari ono što je sv. Franjo u poticajima braći preporučivao: ‘Priklonite uho svoga srca i poslušajte glas Sina Božjega. Čuvajte svim svojim srcem njegove zapovijedi, ispunjavajte savršenim duhom njegove savjete’. (Pismo Redu 5-7). Poput Franje i tolikih sestara koje su nam prethodile, nastojte živjeti u skladu s Evanđeljem, čuvajte Isusovu riječ, slušajte je sa sviješću: ‘Meni govori, o meni govori!’ (S. Kierkegaard) da biste je onda živjele i slavile. Ne apstraktno pred Bogom, nego pred konkretnom braćom, pred bližnjima i sestrama s kojima ćete dijeliti franjevačku karizmu i svoje dane. Marijine i Franjine riječi su upravljene prema ‘praktičnom evanđelju’ jer ne vrijedi samo slušati ga i naviještati, nego ‘činiti ga’. U liturgiji običnih dana dati mu život i djelo. I napunjat će se tada krhke posude vašega čovještva i kušnja koje vam život donese čudom novoga vina, nove radosti i sigurnosti vjere.

Ne čujete li da Gospa, čije ime obadvije nosite, šapće danas i vašemu srcu kao nekoć poslužiteljima u Kani: ‘Što god vam rekne, učinite!’, tj.: ‘Uzdajte se u Gospodina, imajte uvijek povjerenja u njegovu Riječ i uvijek vršite njegovu volju’ (usp. Ps 118,41-48). U trenucima tame, sumnje, nesigurnosti, kao Franjo i njegova prva braća, uzmite knjigu Evanđelja i tražite savjet od Krista. Njegova riječ neka vam bude sigurnost, snaga i sloboda. Ljubite ne isključujući nikoga iz svoje ljubavi. Služite ne gledajući koga. Darujte se srcem i do kraja zajednici i vaš će život biti svjetlo i poruka drugima“.