Iz easopisa “Informationen und Berichte” (5/96), koji je prenio izvadak iz knjige Jaroslawa Gowina “Crkva nakon komunizma”.

Od ljeta 1993. god. bio je pred potpisom Konkordat između Svete Stolice i Poljske. Lijevo usmjerena koalicija, sastavljena od demokratske ljevice (SLD) i od seljaeke stranke (PSL), koji su tada imali veainu u poljskom parlamentu (Sejm), nisu ratificirali taj ugovor, što znači da je do danas nevažeai. Razgovori o potpisivanju međunarodog sporazuma izme?u Svete Stolice i Poljske zapoeeli su vea osamdesetih godina, u doba komunistieke vladavine. Rezultat razgovora bio je prvi nacrt ugovora u svibnju 1988. Nakon povijesnog preokreta, sljedeae godine, taj nacrt nije više bio aktualan za Crkvu. Uspostavom potpunih diplomatskih odnosa (17. srpnja 1989.) i imenovanjem apostolskog nuncija (29. rujna 1989.) proslije?en je novi sporazumni nacrt poljskom ministru vanjskih poslova. Nakon iscrpnih rasprava, krajem 1992. godine, poljska Vlada je predložila, u ožujku 1993, vlastitu verziju ugovora. Kruna daljnjih rasprava bilo je potpisivanje ugovora 28. srpnja 1993. Procedura je zahtijevala da Vlada priloži nacrt zakona Sejmu, nakon eega bi se dala ovlast predsjedniku da ratificira taj ugovor. Unutarnje sva?e izme?u politiekih stranaka dovele su do stvaranja nove koalicijske Vlade, što je ueinilo da nacrt do?e do Sejma tek u ožujku 1994. Savez lijevo orjentiranih stranaka u Sejmu zahtijevao je da se nacrt sporazuma prilagodi poljskom Ustavu, što je bilo osu?eno u crkvenim krugovima. Ponovno se o ugovoru raspravljalo, bez rezultata, u prosincu 1994. Konaeno u rujnu sljedeae godine rasprava o tom sporazumu odbijena je u Sejmu. Prema rijeeima generalnog tajnika Poljske biskupske konferencije biskupa Pieroneka: “Konkordat bi omoguaio Crkvi i njenim institucijama pravo koje se ne bi tako lako mijenjalo kao obieni zakon, eime bi se mogla razviti dugoroena djelatnost…” Nakane crkvene strane pri zakljueivanju sporazuma su oeite: cilj sporazuma je to da se Crkvi jamee stabilni preduvjeti za slobodno ispunjavanje evan?eoske misije. Dok je Konkordat trebao poslužiti vea propadajuaem komunistiekom sustavu (1989.) kao ono što bi ga u oeima društva ueinilo vjerodostojnim. Time je komunistieka vlast željela da Crkva, kao jaka i organizirana ustanova, ne bude objekt politiekog nadmetanja i stjecanja politieke prednosti u nadolazeaim demokratskim promjenama. Istodobno Konkordatom bi bile jasno izražene nadležnosti Crkve i države. Konkordat do danas nije postao eimbenikom koji bi stabilizirao kako crkvenu tako i državnu instituciju; naprotiv, pitanje sporazuma ostaje uzrokom politieke borbe i ideoloških sueeljavanja koja produbljuju kaos, te istodobno pojaeavaju napetosti koje s crkvenom nazoenošau u javnim raspravama postaju izraženije. Da zakljueimo: ratificiranje sporazuma stvorilo bi uvjete zajedniekog djelovanja, ali istodobno bi se saeuvala neovisnost obaju institucija, i crkvene i državne, te bi se poveaala moguanost stabiliziranja me?usobnih odnosa. (IVB)