Polnoćka u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla

U koncelebraciji su bili savjetnik Apostolske nuncijature u Japanu mons. Većeslav Tumir, domaći župnik mons. Adam Bernatović, župni vikar Blaž Jokić, a posluživao je đakon Nikola Klemen. Svečano liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz instrumentalnu pratnju Dalibora Ratića (orgulje).

„Toliko nas je glasova, draga braćo i sestre pozivalo u ovu svetu i blaženu noć! Ispunjenu radošću ali utemeljenu na tako odlučnom koraku Božje ljubavi ostvarenom po događaju utjelovljenja Božjega Sina i Njegova rođenja u Betlehemu od Djevice Marije! Otvorimo svoje oči i srca da i ove godine prepoznamo što se to dogodilo i kakvu je to blizinu nama Bog posvjedočio svojim rođenjem“, rekao je mons. Ćurić uvodeći u misno slavlje.

Na početku homilije biskup Ćurić je istaknuo: „Kako nam je lijepa i svečana ova sveta božićna noć! S puno razloga želimo da se ona istakne u raspoloženju naše iskrene radosti, naše srdačnosti i veselja, naše obnovljene vedrine i optimizma“. Unatoč ‘nestrpljivosti’ naše suvremene kulture da unese već u adventu gotovo sva ona vidljiva i čujna obilježja svetkovine Božića, biskup je istaknuo vjeru da nam: „… ipak srca sposobna prepoznavati prava nadahnuća – vrednovati lijepe i plemenite poticaje izvanjskoga slavlja, a istodobno znati kako se istinsko svetkovanje Božića mora dogoditi u dubini srca“, te zahvatiti „… sve naše boli i radosti, naše spomene i naša iščekivanja“.

Biskup je istaknuo kako smo se u adventskom vremenu hranili iskustvom vjere i razmatranja, požrtvovnim dolaskom na mise zornice, sakramentom ispovijedi i navještajem Božje riječi koja nas je pozivala preko glasa proroka da pripravimo put Gospodinu „… sve – da noćas budemo pripravni iskusiti i iskrena srca posvjedočiti radost Kristova rođenja“, rekao je. Biskup Ćurić je zatim govori o dva bliska i neodvojiva lica božićne radosti: „Jedno je lice božićne radosti uvijek i samo u Bogu, neodvojivo od Boga, od Njegova božanskog života, od Njegove vječne promisli i djela Njegove beskrajne ljubavi, a drugo je lice božićne radosti uvijek čovjek – konkretnost naše ljudske stvarnosti, naših zemaljskih putova, ovih naših ograničenih putova koji nas znaju umoriti, donijeti nam strah, ispuniti nas nesigurnošću i patnjom, katkad osjećajem krajnje napuštenosti, čak i dubokoga besmisla. A sve isprepleteno čežnjom za vječnošću“. Isus je svojim utjelovljenjem i rođenjem objedinio ta dva lica kao novorođeni kralj. „Za razliku od vladarâ koji su mir donosili i osiguravali vojnom silom, Emanuel koga prorok naviješta vladat će ‘u pravu i pravednosti od sada do vijeka’. Vrhovni jamac mira koji prorok najavljuje nije tek djelo ljudskog zalaganja, plod samo ljudskih napora, već je svjedočanstvo ‘privržene ljubavi Gospodina nad vojskama’“, protumačio je biskup Ćurić.

„Božji Sin se rađa u siromašnim jaslama spilje, negdje na rubu, na kraju, bez dostojnog smještaja, u siromaštvu i odbačenosti, ne stidi se bijede i stradanja. Na svijet dolazi kao dijete, slabo i krhko da nas podsjeti na snagu nježnosti i ljubavi. Bog se nastanjuje u našoj blizini, njegovo je lice na licu svakog čovjeka“, rekao je biskup Ćurić, podsjećajući na riječi pape Franje da je od noćas: „Božje prebivalište pokraj mojega“.

Govoreći o ljudskoj stvarnosti u nevoljama biskup je naglasio kako je Isus došao riješiti ih, ali „… uključujući u to samog čovjeka, odnosno stavljajući samog čovjeka u stanje u kojem ih on sam može rješavati. A to stanje uključuje, kao temeljnu pretpostavku, vraćanje čovjeka Bogu i Boga čovjeku. Za Isusa je jasno da čovjek samo ako je u zajedništvu s Bogom može stvarati bolji i pravedniji svijet na zemlji iščekujući ‘nova nebesa i novu zemlju, gdje pravednost prebiva’“.

Homiliju je završio mislima kao uvijek Kristovim pogledom trebamo „… obasjavati korake naše ljubavi, koja nas i danas poziva na solidarnost s onima koji su doživjeli tragediju i vape za pomoć. I to su koraci kojima dajemo svjedočanstvo zajedništva s Bogom, zajedništva koje u nestalnosti ovoga svijeta struji i raste prema vječnosti“.

Prije blagoslova na kraju mise, župnik Bernatović je čestitao Božić biskupu Ćuriću i svima okupljenima. Zahvalio je biskup Ćuriću na dolasku te njemu i nadbiskup Hraniću, kao pastirima naroda, poželio da budu prvi svjedoci radosti i života sa Kristom.

Biskup Ćurić zahvalio je i uzvratio na čestitku, zahvalivši i zboru koji je pjevao uz nove, obnovljene i proširene orgulje. Zaželio je svima da poput tih orgulja i naši glasovi ore od pjevanja kao izraza naše duboke božićne radosti.