Uvodeći u misno slavlje rekao je: „Draga braćo i sestre, sretan vam i blagoslovljen Božić. Vjerujem da svi osjećamo kako su nam doista radošću ispunjena srca zbog Božjega dolaska u Kristovu rođenju, kad sam Bog dolazi na naše zemaljske životne pute, kad u novorođenom Spasitelju možemo prepoznati nekoga tko nam postaje tako blizak i koji od početka do kraja svojim postojanjem sada na zemaljski, ljudski način rasvjetljuje svaku poru našega ljudskog života. I naše svjetlosti, naše snage, naše dostojanstvo i naše tame, naše poteškoće i patnje i naše grijehe. Zato je Božić najradosniji blagdan, najsvjetlija poruka cijelom čovječanstvu i svakom čovjeku. Razmatrajmo o tome i pretočimo to u svoju zajedničku molitvu da nam srca doista budu otvorena za susret s Gospodinom i da nam blizina s njim bude izvor snage za sve naše korake.“

Nakon naviještena Proslova iz Ivanova evanđelja, biskup Ćurić uputio je kako je nekada upravo taj odlomak svećenik navješćivao na kraju svakog misnoga slavlja te je rekao: „Negdje se, znači, krije neka izvanredna važnost za kršćansku vjeru baš u tom odlomku koji nas, proglašavajući događaj Božjega utjelovljenja, podsjeća da ne zaboravimo kako je u Kristovu rođenju u Betlehemu objavljena punina milosti i istine.“

Dva otajstva – stvaranje i utjelovljenje

Upućujući kako Ivanov navještaj pogled usmjeruje na Boga, na istinu njegova, nama nedokučivoga postojanja i života, đakovačko-osječki pomoćni biskup je rekao: „Krist, koji je sada utjelovljena Riječ, među svojima – u svijetu, je onaj isti Krist – Riječ – Bog, po kojem je stvoren čovjek i cjelokupna stvarnost. Evanđelje nas, tako želi sasvim jasno podsjetiti na vezu koja spaja dva događaja, dva otajstva – stvaranje i utjelovljenje. I u jednom i u drugom u središtu je Krist, onaj po kome čovjek od početka posjeduje dar života. U stvaranju – jer se Bog na taj cin odlučuje iz ljubavi prema Kristu, i u utjelovljenju – jer se Božja ljubav, koja je izvor stvaranja, od Krista prenosi na svako stvorenje, posebno na čovjeka.“

U nastavku homilije biskup je uputio kako je u božićnom događaju sadržana dvostruka istina. Prva je da se „Bog objavljuje čovjeku na njegov način. Sam je čovjekov život postao mjesto Božje prisutnosti i Božje objave. Sada je na način ljudskoga rođenja i života Božjega Sina otkrivena i trajno potvrđena istina o čovjekovoj naravi i dostojanstvu, kako nam jezikom vjere to donosi prva biblijska Knjiga postanka, kad naviješta da je čovjek stvoren na Božju sliku.“ Te druga: „Isusovim rođenjem Bog objavio svoj odnos prema čovjeku i svijetu, a to je spasenje, u kojem se očituje neprolazna Božja ljubav, kako nam to apostol Ivan jasno poručuje kad veli: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“

On je naša nada

Osvrćući se na početak svete Jubilejske godine koju je u Rimu otvorio papa Franjo, a biskupi će je otvoriti predstojeće nedjelje u svim biskupijama, đakovačko-osječki pomoćni biskup je poručio:  „U središtu je Emanuel, Bog-s-nama. On je naša nada“,  a zatim je citirao papu Franju: „Beskrajno veliko postalo je maleno; božansko je svjetlo zasjalo usred tame svijeta; slava neba pojavila se na zemlji, u malenosti Djeteta. I ako Bog dolazi, pa i kad nam je srce nalik siromašnim jaslama, tada možemo reći: nada nije umrla, nada je živa i zauvijek obgrljuje naš život! Kršćanska nada nije sretan kraj koji treba pasivno čekati: to je obećanje Gospodinovo koje treba prihvatiti ovdje i sada, na ovoj zemlji koja trpi i uzdiše“.

Homiliju je biskup zaključio čestitkom: „Od događaja Božića – Božjega utjelovljenja možemo razumjeti kako se međusobno isprepliću Božje postojanje i čovjekov život. Neka nas radošću ispunja spasonosna istina koja se po  Kristu izlila u našu ljudsku stvarnost da nam je darovana milost zajedništva s Kristom, u kojoj i sami postajemo Božja djeca!“

Odvažnost da trajno hodimo u svjetlosti

Božićnu čestitku đakovačko-osječkom pomoćnom biskupu i svim vjernicima i župljanima konkatedralne župe uputio je i domaći župnik Glavica. Ističući evanđeosku rečenicu Svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze, poručio je: „Želeći da nas Novorođeni Isus u ovaj sveti dan obasja i ozari, unese svoje svijetlo u sve naše osobne i društvene mračne zakutke, molim za sve nas odvažnost da trajno hodimo u svjetlosti. Samo tako razumjet ćemo i tamu patnje, usamljenosti, nerazumijevanja i neželjenih udaraca.  Sigurnost da je Isus, svijetlo istinsko, došlo na svijet i nastanilo se među nama, pobuđuje u našim životima i krepost nade. Tako onda, koračajući ustrajno uz Isusa, postajemo uistinu ‘hodočasnici nade’. Tu ćemo si sigurnost osvješćivati hodeći i kroz svetu jubilejsku godinu osobito u našoj konkatedrali slavljenici koja će obilježiti i svoj 125. jubilej.“ Biskup Ivan zahvalio je na čestitki te također čestitao Božić župniku i župnom vikaru, ali i svim brojnim pastoralnim suradnicima zauzetima u životu konkatedralne župe, kao i Mješovitom konkatedralnom zboru koji je animirao misno slavlje.