U petak 28. siječnja navršit će se devet godina od otvorenja Hospicija u Rijeci. Tijekom tog vremena on je bio mnogima iz Rijeke i Kvarnera, Gorskog kotara i Primorja, s naših sjevernojadranskih otoka i iz Istre, ali i iz drugih krajeva Hrvatske, mjesto prijelaza iz vremenitosti u vječnost, iz ovog života u drugi, vječni život, koji je Isus svima koji ga slijede obećao riječima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: Idem pripraviti vam mjesto? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja“. (Iv 14, 1-3). To znači da je proteklih devet godina, otkad je Hospicij u službi naše teško bolesne braće i sestara, Isus mnogo puta dolazio po one koje je pozvao da ih uzme u svoje vječne stanove. I sigurno se radovao svakome koji ga je, duhovno pripravan i s Bogom i braćom pomiren, spremno dočekao da pođe s njime. Dakako, sve to nije se moglo vidjeti tjelesnim okom niti osjetiti tjelesnim uhom, jer je tim našim organima dostupna samo fizička stvarnost, dok se duhovna, natprirodna stvarnost, može dohvatiti samo očima vjere i uma, koji se na putu čovjeka do Boga međusobno podržavaju i nadopunjavaju.

Možda će se nekima činiti da bi 28. siječnja iduće godine bio prikladniji za ovakav susret nego današnji datum, jer bi se tada navršilo deset godina od otvaranja Hospicija. Ali, istini za volju, to hoćemo li njegovo otvaranje komemorirati 28. siječnja ove ili iduće godine, nije toliko važno. Bitno je da oživimo sjećanja, da se sjetimo prijeđenog puta i stečenih iskustava, a sve s ciljem da ova ustanova i oni koji o njoj brinu i u njoj rade budu što je moguće bolje na usluzi korisnicima.

Na svečanom otvorenju prvog Hospicija u Hrvatskoj 28. siječnja 2013. govorili su: gosp. Rajko Ostojić, ministar zdravlja u Vladi RH; gosp. Vidoje Vujić, obnašatelj dužnosti primorsko-goranskog župana, i mr. sc. Vojko Obrsnel, gradonačelnik Rijeke.

Ministar Ostojić istaknuo je da će djelatnost riječkog Hospicija biti financijski potpomognuta od strane Ministarstva, te da je razvijanje mreže ustanova za palijativnu skrb dugoročan plan Vlade RH kojim je predviđeno otvaranje pet regionalnih centara. Na kraju je, pohvalivši zalaganje Riječke nadbiskupije i sr. Danijele Orbanić, članice Družbe Sestara Srca Isusova, podsjetio da su u tome prepoznatljivi tragovi djelovanja velike humanitarke sr. Marije Kozulić, osnivačice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, te da je upravo zbog toga Hospicij nazvan njezinim imenom.

Mr. sc. Vojko Obersnel, gradonačelnik Grada Rijeke, rekao je da je osnivanje Hospicija odgovor na potrebe građana koji će tako, nakon osnivanja mobilnih timova za obilazak bolesnika, dobiti i adekvatnu stacionarnu skrb. Ne krijući zadovoljstvo, izjavio je: „Drago mi je da smo uspjeli realizirati projekt hospicija koji će mnogim obiteljima, u kojima žive teško bolesne osobe, donijeti olakšanje jer će njihovim dragim osobama biti pružena kvalitetna skrb“.

Valja također istaknuti da su već 1. srpnja 2011. g. Riječka nadbiskupija, Primorsko-goranska županije i Grad Rijeka sklopili Sporazum o suradnji koji definira međusobna prava i obveze glede osiguranja uvjeta za obavljanje djelatnosti palijativne skrbi u korist stanovnika Primorsko-goranske županije (PGŽ) i Grada Rijeke u prostorima koje daje na raspolaganje Riječka nadbiskupija. U Sporazumu se također ističe: „Projekt osnivanja Hospicija jedan je u nizu inicijativa koje zajedno provode civilne vlasti i riječka Crkva na polju socijalnog rada i humanitarne djelatnosti“.

Blagoslovu i otvorenju Hospicija prisustvovali su i drugi uzvanici, od kojih je većina barem jednim dijelom sudjelovala u pripremim radnjama za njegovo otvaranje. A pripreme za otvaranje zahtijevale su angažiranje ljudi različitih struka i profila, počevši od medicinskih stručnjaka koji su savjetima i edukacijom djelatnika pripremali stručni kadar, zatim onih koji su se brinuli za brojne detalje pri opremanju i uređenju prostora. Tu su također bili projektanti, inženjeri i izvođači građevinskih radova koji su za potrebe Hospicija adaptirali zgradu, u kojoj su ranije bili smješteni Bogoslovno sjemenište i Teologija u Rijeci. Neki su svoje usluge ili proizvode ponudili kao donaciju. A brojne i zahtjevne pripremne radnje predvodili su i organizirali s. Daniela Orbanić, obnašateljica dužnosti ravnateljice, i vlč. Piotr Modrzewjski, nadbiskupijski ekonom. Sr. Danijela je, prije nego će preuzeti službu ravnateljice, prošla edukaciju u hospicijima u Berlinu, Avianu, Londonu i Ljubljani, a nekolicini medicinskih sestara omogućila je edukaciju u hospiciju u Tuzli. Kad je Hospicij u Rijeci otvoren, neki su iz spomenutih hospicija ubrzo nakon toga došli u posjet, vođeni poglavito željom da vide kako je startao Hospicij u Rijeci i da, ako je potrebno, pomognu svojim iskustvom i savjetom. Oni su također preporučili nabavku prikladnih pasa, jer je iskustvo pokazalo da prisutnost tih životinja ima blagotvoran učinak kod bolesnika.

Dana 14. II. 2013. u dogovoru s tadašnjim ravnateljem Doma zdravlja PGŽ-a gosp. Borisom Ritoša, u Hospicij su se uselila dva mobilna palijativna tima, ali u ljeto 2020., zbog porasta broja palijativnih timova a zbog nedostatka prostora u zgradi, manjka parkirnog prostora i građevinskih radova koji su bili u tijeku, oni su u dogovoru s prof. dr. Mozetićem preseljeni na lokaciju na Škurinju, u prostore zgrade Doma zdravlja PGŽ-a.

Velik bi propust bio kad ne bih u ovoj prilici spomenuo i neke ovdašnje pojedince, ustanove, poduzeća, uz već spomenute gradske i županijske vlasti, naravno i Riječku nadbiskupiju. Svi su oni složno poduprli opremanje zgrade, nabavu potrebnog inventara, edukaciju djelatnika i sl. Među mnogima posebno se istaknula prof. dr. Marija Petković, poznata onkologinja, koja je volontirala u Hospiciju uz svoj redovni rad u KBC, sve dok prof. dr. Davor Štimac nije preuzeo službu ravnatelja KBC-a. On je, naime, napravio ugovor s Hospicijem za pružanje liječničkog suporta na trošak KBC-a.

Kamen za park donirali su Urbanistički studio Rijeka i Kamen Pazin; Udruga Nada donirala je sadnice i zemlju, a gđa Tanja Rakovac besplatno izradila je projekt za park. Već sam spomenuo predstavnike naših gradskih, županijskih i republičkih vlasti, koji su ne samo verbalno nego i materijalno pomogli da naš Grad, Županija i naša riječka Crkva dobiju hospicijsku ustanovu europskog standarda za naše teško bolesne sugrađane, u kojoj će oni biti adekvatno zbrinuti, a što će biti i od znatne pomoći njihovim obiteljima. Svi krčki gradovi i općine, kao i mnogi iz Primorsko-goranske, Gospićko-senjske i Istarske županije, dali su svoje priloge. Ovo je doista trenutak da izrazimo veliku zahvalnost svima koji su pomogli osnivanje Hospicija, koji su ga uredili i opremili, kao i onima koji su se za njega trajno interesirali, materijalno i moralno ga podupirali, a posebno onima koji su u njemu, od njegova otvaranja do današnjeg dana, s velikom ljubavlju i požrtvovnošću danonoćno bili na usluzi njegovim korisnicima.

Među svima koji su sudjelovali u pripremim radovima za otvaranje Hospicija i koji su pomogli financijski da dođe do njegova otvaranja, treba posebno istaknuti sr. Danielu Orbanić, prvu ravnateljicu i idejnu začetnicu otvaranja hospicija u Rijeci, koja ga je uspješno vodila prvih deset godina. Na novinarski upit: Kako je došla na zamisao o otvaranju Hospicija, u intervju objavljenom u Zvonima 2016. odgovorila je: „Deset godina sam njegovala starije i umiruće svećenike u svećeničkom domu. Osposobljavala sam se i učila osnovama palijativne medicine na tečaju CEPAMET-a pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kao i izvan domovine. Konzultirala se s liječnicima, medicinskim osobljem u riječkoj bolnici i tamo uočila da ljudi umiru iza bijelog paravana – potpuno sami. To me je istinski žalostilo i tada sam počela glasno govoriti o potrebi za hospicijem. Ideju su prepoznali Riječka nadbiskupija, Grad Rijeka, Županija, KBC-Rijeka. Od ljeta 2010. god. počela sam pripremati medicinsku i ostalu dokumentaciju za hospicijsku djelatnost. Hospicij je otvoren 28. siječnja 2013. godine“. Prema želji sr. Daniele Hospicij je otvoren pod uvjetom da bude za korisnike besplatan, na tragu karizme njezine redovničke zajednice kojoj je osnivačica sr. Marija K. K Kozulić, koju su Riječani za života nazivali „Madre Fijumana“.

A na pitanje zašto Hospicij nosi ime Marije Krucifikse Kozulić, sr. Daniela je odgovorila: „Madre Fiumana bila je ideal kršćanske žene koja je velikodušno darovala svoj život za druge. Utemeljiteljica je našeg reda, rođena Riječanka i velika riječka dobrotvorka /…/“.

Doista, sudjelovanje u osnivanju i opremanje našeg Hospicija, kao i u trajnoj brizi mnogih za njegove potrebe, dokaz su da „Madre Fiumana“ nije umrla nakon prelaska u vječnost sestre Marije Krucifiske Kozulić, nego da ona trajno živi u srcima mnogih Riječanki i Riječana, Istranki i Istrana, naših Otočana, Primoraca, Podgoraca, Gorana i Ličana.

U posljednja četiri mjeseca Hospicij vodi sr. Leopolda Ivković, članica Zajednice Omnia Deo (Sve Bogu). U hospicijskom timu zajedno s njom je još nekoliko sestara iz iste redovničke zajednice i ostalo neredovničko medicinsko osoblje. Poželimo im svima da svoj rad u Hospiciju nastave istom zauzetošću, požrtvovnošću i kreativnošću kojom su mu pristupali i izvršavali ga oni koje je donedavno predvodila sr. Danijela Orbanić.

Isto želimo našem Gradu i cijelom našem kraju, štoviše, cijeloj Domovini. Znamo da dobre želje mogu biti ostvarene samo ako bude zajedništva, solidarnosti i suradnja na svim razinama društvenog života, a posebno na području brige za bolesne i nemoćne. Neka vrline koje smo živjeli tijekom opremanja i otvaranja Hospicija, ali i u mnogim drugim kritičnim situacijama, budu ono po čemu će Rijeka, kojoj su nebeski zaštitnici sv. Vid mč. i Gospa Trsatska, biti trajno prepoznatljiva.

Mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup metropolit