S radošću sam saznao da se crkvena zajednica u Pompejima priprema za proslavu Jubilarne godine prigodnim pastoralnim inicijativama, u spomen na 150. obljetnicu dolaska čudesne slike Gospe od Ružarija. Sretan sam što se mogu duhovno pridružiti onima koji će slaviti ovu značajnu obljetnicu i koji će tako ostati u molitvenom ozračju u pompejskom marijanskom svetištu, kako bi pronašli utjehu i nadu u slatkom licu nebeske Majke.

Kad je ta slika stigla u Pompeje, 13. studenoga 1875., samo nekoliko godina ranije, odvjetnik Bartolo Longo, utemeljitelj svetišta, ponovno je otkrio svoju vjeru, koja je bila izgubljenu tijekom godina studija. Glas koji se čuo u dubini njegove duše bio je poput bljeska munje u noći, udaljivši ga od gorke borbe i učinivši da izreka povezana s pobožnom tradicijom krunice odjekne novom snagom u njegovu srcu: “Tražiš li spasenje, širi krunicu”. Taj moto, njemu dobro poznat, sada je u njegovoj duši dobio, kao što se često događa u mističnim iskustvima, smisao obećanja i, na neki način, poslanja.

Od tog trenutka Bartolo je postao apostolom krunice i nebrojenim inicijativama i spisima, a nadasve svojom pobožnošću “Petnaest subota”, bio je jedan od najvećih tumača ove marijanske pobožnosti; dugi niz intervencija mojih štovanih prethodnika, osobito od Lava XIII. pa sve do apostolskog pisma Rosarium Virginis Mariae svetog Ivana Pavla II., kojeg je napisao u osvit trećeg tisućljeća najavljujući Godinu krunice, produbio je značenje krunice.

Providonosno je da se jubilej slike Gospe iz Pompeja podudara sa skorom Jubilejskom godinom, usredotočenom na Isusa, našu nadu, i sa sedamstotom obljetnicom Nicejskog sabora (325.), koji je božansko-ljudskom otajstvu Krista, u svjetlu Trojstva, dao poseban naglasak. Lijepo je ponovno otkriti krunicu, iz ove perspektive, usvojiti otajstva Spasiteljeva života, razmatrajući ih Marijinim pogledom. Krunica, jednostavno sredstvo dostupno svakome, može poduprijeti obnovljenu evangelizaciju na koju je Crkva danas pozvana.

Svjesni smo koliko je potrebno ponovno otkriti ljepotu krunice u obiteljima i domovima. Ova molitva pomaže u izgradnji mira i važno ju je dati mladima kako ne bi osjetili da ona nije ponavljajuća i monotona, već čin ljubavi koji se ne umara dajući se. Krunica je i izvor utjehe za bolesne i patnike, “slatki lanac koji nas veže uz Boga”, ali i lanac ljubavi koji postaje zagrljaj posljednjih i marginaliziranih, kako je to i bilo u očima bl. Bartola, a posebno siročad i djeca zatvorenika. Stoga vas ohrabrujem da s obnovljenim angažmanom, kroz mnoge inicijative Svetišta, nastavite s velikom poviješću ljubavi koju je on započeo: to je najljepša duhovna baština koju je ostavio blaženi Utemeljitelj.

Neka i danas Gospodin govori čovječanstvu koje treba ponovno otkriti put sloge i bratstva kroz poruku Gospe od Pompeja. Nadam se da će njegovi brojni štovatelji, razasuti diljem svijeta, sve vjernije prionuti uz Gospodina, svjedočeći blizinu svojoj braći, osobito onima najpotrebnijima.

S tim željama, prisjećajući se sa zahvalnošću očitovanja vjere doživljenih u ovoj marijanskoj oazi 21. ožujka 2015. prigodom moga hodočašća, zazivam svaku milost nad ovo Svetište, a na poseban način nad one koji proživljavaju teške situacije. Također, tebi dragi brate, od srca šaljem svoj blagoslov, kao i onima koji će sudjelovati u planiranim događajima.

Bratski,

FRANJO

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 7. listopada 2024., spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice