Prije trideset godina Pavao VI. bio je u povijesnome pastoralnom pohodu Ugandi, od 30. srpnja do 2. kolovoza, kao prvi papa na afričkome kontinentu. Trodnevni pohod bio je označen porukom koja je ukazala na novi put uz pohvalu mjesnim kulturama u “zboru” crkvenog života: “Afrikanci vi ste sada misionari samima sebi”. Povijesnoga apostolskog putovanja Pavla VI. za Radio Vatikan prisjećao se o. Piero Gheddo iz Papinskog instituta za misije, koji je tada boravio u Ugandi prateći papu Montinija. “Prvo čega se sjećam je oduševljenje naroda. Bio sam već g. 1964. s Pavlom VI. u Indiji i tamo sam doživio neviđeno oduševljenje, no rekao bih više sputano. Indijska policija i indijska vlada već su navikli susresti se s milijunima ljudi u pokretu te su znali kako kontrolirati mase i kako ih usmjeravati. U Africi je, međutim, to bio izvanredni i iznenađujući događaj: možda u Ugandi – i možda drugdje – nikada nije bilo milijun, možda čak milijun i pol osoba koje su išle dočekati Papu. Zamislimo samo da je u gradu Kampali, koja ima od 80 do 100 tisuća stanovnika, bilo milijun ili možda i više Afrikanaca iz Ugande ali i ostalih dijelova Afrike. Te su mase doslovno zauzele cijeli grad: bilo je to nevjerojatno. A potom i samo oduševljenje stanovnika, naravno uz pjesme, plesove i glazbu koja je odjekivala cijele noći”, posvjedočio je o. Gheddo.
Na novinarsko pitanje zašto je taj posjet bio toliko važan, o. Ghedo je odgovorio: “Prije svega jer je to bilo prvo putovanje nekog pape u Afriku, no osobito stoga što je to bio posjet nekoga vjerskog poglavara. Sjećam se nekoga muslimanskog vođe koji je rekao novinarima: ‘Danas je svetkovina svih onih koji vjeruju u Boga’. Bili su nazočni, dakle, bezbrojni muslimani koji su vrlo brojni u Ugandi i Keniji. Taj je pohod bio važan i zbog toga što je tih godina Afrika tražila potvrdu neovisnosti stečene 60-ih godina (Uganda je neovisna od g. 1962.). Afrički kontinent i afričke vođe tražili su nešto što bi moglo potvrditi snagu i važnost Afrike. Papa Pavao VI. objavio je g. 1967. ‘Populorum Progressio’ a g. 1968. poruku Africi: zbog toga je kada je išao u Ugandu bio vrlo priznat i poznat. Pavao VI. u svome govoru pred ugandskim parlamentom, u nazočnosti pet državnih poglavara i brojnih izaslanstava, uputio je poruku u kojoj je prepoznao vrijednosti Afrik, izrazivši veliko štovanje afričkom narodu, nastavljajući ponavljati: ‘Afrikanci danas ste tvorci vašeg napretka i vašeg razvoja. Ne smijete ovisiti o drugima, ne smijete oponašati druge modele. Izgradite svoju zemlju'”.
Posljednje novinarevo pitanje bilo je govori li poruka Pavla VI. i današnjoj Africi. “Vjerujem da da. U to je vrijeme u Africi vladalo veliko oduševljenje zbog neovisnosti; nakon toga su se, nažalost, javili problemi i negativne pojave: političke krize i ratovi, državni udari i tribalizmi, a potom i glad. Afrika danas prije svega treba povjerenje. To vrijedi kako na političkome, društvenom, gospodarskom i kulturnom, tako i na vjerskom području. Snažna je poruka Pavla VI. afričkim katoličkim biskupima i vjernicima kada je rekao: ‘Afrikanci vi ste sada misionari samima sebi. Vi ste oni koji moraju izgraditi Crkvu u Africi’: to je sigurno poruka povjerenja i poštovanja koja i danas ima veliku vrijednost”. (sa)

JERUZALEM I DIOKLECIJANOVA PALAČA SALAMANDER I GRAFIKA
Split, 31. 7. 1999. (IKA) – Likovni program 45. “Splitskog ljeta” ove godine siromašniji je nego ikad. Od tri najavljene izložbe, priređene su tek dvije. Velika izložba Vasilije Josipa Jordana pod nazivom “Desetljeće stvaralaštva” odgođena je što je mnoge poklonike Jordanova uvijek iznenađujućega likovnog izričaja itekako razočaralo, a repertoar splitskoga kulturnog ljeta znatno osiromašilo. Ipak, otvorene su dvije, u najmanju ruku, zanimljive izložbe. Prva je retrospektivna izložba akademske slikarice iz Izraela Tamar Hirschl koja je u foayeru splitskog HNK izložila svoja ulja na platnu, akrilik i slike u kombiniranoj tehnici koje su nastale u razdoblju od 1990. do 1999. godine. Izložbu je otvorio splitski kazališni kritičar Anatolij Kudrjavcev, kazavši tom prigodom da slikarica u svom stvaralaštvu polazi od čvrstih podataka koje proširuje vlastitim vizijama. To se dakako vidi na njenim djelima u kojima se zrcale krajobrazi Jeruzalema i judejska brda koja su, na nekim slikama, kombinirana s povijesnim spomenicima Hrvatske, primjerice Zid plača i Dioklecijanova palača. Na taj način umjetnica spaja svoje dvije domovine, Hrvatsku i Izrael.
Tamar Hirschl rođena je u Zagrebu. Njezin otac ubijen je u koncentracijskom logoru Jasenovac. Tamar je preživjela progon i zajedno s majkom i sestrom iselila u Izrael. Dodir i suprotnost između jezika i kulture primjetni su u njezinu umjetničkom radu, a potvrda su slike koje u dvojakom smislu nagovještavaju Izraelsku daljinu i Hrvatsku kao domovinu. Tamar danas živi i radi u svom studiju u Tel Avivu, a dio svog vremena posvećuje mladim ljudima koji su zbog svojih djela dospjeli u zatvor ali i djeci sa smetnjama u razvoju. Ona im pomaže da svoje vlastite poteškoće nadvladaju pokušavajući se izražavati umjetnički. Plemenitost žene koja je umjetnost shvatila kao humani i nadasve plemeniti posao, uz kojeg se neminovno veže rad s djecom, poznata je svima onima koji su barem krajičkom oka bacili pogled na Tamarine slike i tako zavirili u mali kutak njezina velikog srca. Druga izložba pod nazivom “Salamander” postavljena je u Pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja, a riječ je o glazbeno-grafičkoj mapi autora Ruđera Glavurtića, studenta na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i Josipa Zankija, studenta na Likovnoj akademiji. Glavurtić je na predlošku Zankijevih grafika maloga formata skladao glazbu, a kada nosač zvuka bude konačno otisnut, hrvatska i svjetska likovna javnost bit će bogatija za trideset originalnih grafika, bakropisa i suhih igala koje će se naći unutar CD-a što će nositi glazbenu poruku autorovih djela nadahnutih mitskim “Salamanderom”. Taj projekt nastao je u novoj ediciji “Art and Music”, a splitsku postavu otvorila je povjesničarka umjetnosti Branka Brekalo. (mm)

“VEČERNJA MOLITVA” U CRKVI SV. FRANE
Split, 30. 7. 1999. (IKA) – Veoma uspješni nastup američkoga mješovitog zbora “Santa Cruz Chorale” pod vodstvom pjevača i dirigenta Paula Vorwerka, koji je u sklopu 45. “Splitskog ljeta” održan 21. srpnja u Crkvi sv. Frane, oduševio je mnoge Splićane, ljubitelje ozbiljne glazbe. Zbor se predstavio djelom “Večernja molitva” u čast sv. Ivana Krstitelja, koje je napisao glasoviti ranobarokni skladatelj Claudio Monteverdi. Djelo napisano prije više od 350 godina, do sada, nikada nije izvođeno kod nas pa je gostovanje visokokvalitetnog zbora uz soliste bila prava glazbena poslastica. “Večernja molitva” sadrži pet psalama s uvodnom antifonom, himnu i svečani završetak – Magnificat te fragment G. Frescobaldija. Iznimni Paul Vorwerk poznat je kao utemeljitelj više komornih ansambala na američkoj zapadnoj obali, koji su pod njegovim vodstvom uvijek bili usmjereni glazbi 19. i 20. stoljeća i repertoaru koji se širi od baroknog zvuka do suvremenih notnih predložaka. Crkva sv. Frane ove je godine ugostila prave glazbene znalce. Trideset pjevača, četiri solista i mali instrumentalni sastav punih su 70 minuta, bez stanke, istim početnim poletom, žarom i profesionalnošću oduševili glazbene ljubitelje u crkvi na splitskoj rivi. (mm)