Dragi pomorci, ribari i svi putnici morem,
Spomen-dan znamenitog zaštitnika svih pomoraca, svetog biskupa Nikole, nuka me da Vam čestitam i ujedno da Vas potaknem na ustrajno štovanje velikog ljubitelja ljudi, osobito onih siromašnijih i koji su u nevoljama. Volim istaknuti vrlo uočljivu činjenicu da čašćenje svetaca i njihovo zazivanje ne samo da ne gubi na vrijednosti što se više udaljavamo od godina njihova življenja na zemlji, nego dapače iz godine u godinu njihove svetkovine postaju pravi melem i ohrabrenje za sve nas. Rekli bismo – to su dani za dušu! To osobito dolazi do izražaja kad je riječ o svetom Nikoli.
Ujedno, dan Zaštitnika pomoraca na posebni način predočuje nam more i mornare, brodove i putnike, brižnost ljudi koji se svakodnevno druže s ljudima dočekujući ih na ulazu u brod, ispraćajući ih na izlazu iz broda. Taj dan jače nam naglašava tjeskobnost putnika, ali još više muke i napetosti kojima su izloženi brojni pomorci na “debelim” morima svjetskih oceana. Pred nama su tolike obitelji, žene i djeca koji s nestrpljenjem čekaju sretni povratak muža i oca, sina i brata. I kao posebnost, koja je naglašenija u zadnje vrijeme, to su djevojke i žene koje su zaposlene na raznim plovilima. Svi oni zavrjeđuju naše poštovanje, našu zahvalnost, našu molitvu i našu brižnost.
Potrebno je naglasiti i značenje mora. Mora koje ima ćud. Kao da je čovjek: promjenljiv i nestalan, toliko puta fin i odmjereno miran, a nakon malo vremena uzburkan i opasan. More. More je svojevrsno narodno učilište, velika vodena učionica. Učionica u kojoj se i te kako dobro može naučiti i poniznosti, i bratstvu, strpljivosti i osobito pobožnosti. Pitaš kako to?
Poniznost. Na moru nema nepromišljenog junačenja. Na moru nema “pravljenja” važnim. Kad more, razjapureno i uznemireno, počne svoje “predavanje”, učenik-pomorac dobiva jasnu i glasnu pouku o skromnosti, majušnosti, nemoći ljudskoj. I sva tehnika, i svi aparati pred tim “učiteljem” vrlo često ostaju tihi i nečujni.
Bratstvo. Svi, i kapetan i mornari, i putnici – svi su u istom “loncu”. Osobito u nevoljama na moru – svi su upućeni jedni na druge. Svi su povezani čudnim bratstvom što ga more nameće. To osobito vrijedi na velikim brodovima, na dugim plovidbama, kada sudrug u susjednoj kabini postaje više od brata.
Strpljivost. O, da! More je za tu krepost nenadmašni “učitelj”. Kad se ukrcaš na brod, pa kada krene… Preostaje ti samo strpljivo čekanje! Bez obzira na “bavu” koja je na moru.
Pobožnost. Zaista nigdje se čovjek ne osjeća tako blizu Bogu, kao što se osjeća na moru. Veliki francuski pjesnik i državnik Alphonse de Lamartine (+1869) napisao je na brodu, kojim je plovio na Istok, ove značajne riječi: “Kada molitva ne bi bila rođena zajedno s čovjekom, ona bi bila nastala na moru iz srca mornara, koji su sami samcati sa svojim mislima i sa svojim slabostima pod beskrajnošću neba, na kojemu se gubi svaki pogled, od kojega ih rastavlja samo malo korito njihova broda…”
Dragi svi Vi koji morima plovite! S puno predanog “učenja” prihvatite svoga “učitelja” – more! A svetog Nikolu kao glavnog inspektora, savjetnika i suputnika! A kao dobru domaćicu Vašeg “učilišta” imajte Gospu našu, Mariju, sjajnu Zvijezdu mora! Neka Vas prati, neka Vas čuva, neka Vas zagovara, neka Vam dade da uvijek živi i zdravi dođete do željene luke! Neka bude s Vama i na onom zadnjem najvažnijem putovanju – u luku vječnosti!
Bog Vas blagoslovio! Čestitam svima skori i dragi veliki blagdan Božića! Svima želim sretnu i blagoslovljenu 2001. godinu, godinu početka 21. stoljeća!

biskup Slobodan Štambuk,
predsjednik Vijeća za pomorce