Misu i sprovodne obrede predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović u koncelebraciji s generalnim vikarom Prizrensko-prištinske biskupije Shanom Zefijem, nećakom pokojnog mons. Čolaka don Antunom Kolićem te uz sudjelovanje ostalih 25 svećenika iz različitih biskupija i nadbiskupija iz Hrvatske i Kosova.

Na početku mise predslavitelj mons. Glasnović izrazio je nazočnima, na posebice obitelji i rodbini  iskrenu ljudsku i kršćansku sućut te je ujedno prenio izraze sućuti zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, šibenskog biskupa Tomislava Rogića, umirovljenog biskupa u Antu Ivasa i mostarsko duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkansjkog apostolskog upravitelja Petra Palića.

U peopovijedi biskup Glasnović je govorio o otajstvu smrti i veličini života koji je potpuno posvećen Bogu, crkvi i čovjeku. Naglasivši „da je za vjernika, a osobito za svećenika, umiranje poput povratka  kući – kamo znamo put, kako smo čuli u Evanđelju. Mons. Glasnović je nadalje istaknuo: „Ovdje , nad zemnim ostatcima monsinjora Ivana Čolaka, opraštamo se od čovjeka, svećenika, pastira i vjernog kristova sluga. Više od šest desetljeća služio je Gospodinu s predanošću – najprije među svojim Hrvatima, a zatim s istom ljubavlju i zauzetošću među albanskim vjernicima Kosova.“

Govoreći o njegovom životnom putu od rođenja u Letnici u blizini Gospina svetišta, preko Patina i sjemeništa potom u Zagreb na KBF sve do svećeničkog ređenja i prvih službi, posebno je naglasio, uz djelovanje u župama Letnica i Janjevo, njegovo neumorno djelovanje među vjernicima u Zyumu gdje je 35 godina neumorno, strpljivo i predano radio i gradio-ne samo crkvi i pastoralni centar – već živu zajednicu vjere, nade i ljubavi.

Biskup Glasnović je posebno naglasio da je mons. Čolak kao Hrvat među albanskim vjernicima bio ono što svećenik i treba biti – most između ljudi, kultura i srca.

Na kraju je u biskup spomenuo i djelovanje koje je mons. Čolak imao u Hrvatskoj, djelujući u Zadarskoj nadbiskupiji i na posljetku u Šibenskoj biskupiji u župi Vodice u kojoj se nastanio nakon oslabljena i narušena zdravlja, ispomažući i duhovno djelujući te svakodnevno hodočasteći na brdo Okit, Gospi Karmelskoj, u molitvi i meditaciji.