Poruka Svetoga Oca u prigodi IX. Dana posvećenog života

Draga braćo i sestre!

1. Danas se slavi Dan posvećenoga života, što je dobra prilika da zahvalimo Gospodinu, skupa s onima koje je on pozvao da žive evanđeoske savjete “i koji ih vjerno izvršuju, te se Bogu posebno posvećuju zato da bi slijedili Krista koji je – čist i siromašan (usp. Mt 8,20; Lk 9,58) – po poslušnosti do smrti na križu (Fil 2,8) spasio i posvetio ljude” (Perfectae caritatis, 1). Ove godine to slavlje dobiva posebno značenje, jer se spominjemo i 40. obljetnice proglašenja dekreta Perfectae caritatis, kojim je II. vatikanski sabor označio put kojim valja ići u obnovi posvećenoga života.

Kroz ovih četrdeset godina, slijedeći naputke crkvenoga naučiteljstva, ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života prevalile su plodan put obnove, označen s jedne strane željom za vjernosti daru Duha što su ga primili po utemeljiteljima i utemeljiteljicama, a s druge strane čežnjom da usklade način života, molitve i djelovanja “s današnjim fizičkim i psihičkim sposobnostima članova; a prema zahtjevima naravi svake pojedine ustanove, s potrebama apostolata, sa zahtjevima kulture, s društvenim i ekonomskim okolnostima” (Perfectae caritatis, 3).

Kako ne zahvaliti Gospodinu za toliko potrebno “podanašnjenje” posvećenoga života? Siguran sam da će se, i zahvaljujući toj obnovi, umnožiti plodovi svetosti i misionarske marljivosti, pod uvjetom da posvećene osobe sačuvaju nepromijenjen asketski žar te ga preliju u djela apostolata.

2. Tajna te duhovne gorljivosti je Euharistija. Ove godine, koja je posebno posvećena Euharistiji, htio bih potaći sve redovnike i redovnice da s Kristom uspostave još dublje zajedništvo putem svakodnevnoga sudjelovanja u sakramentu koji ga uprisutnjuje, u žrtvi koja ostvaruje dar ljubavi s Golgote, u gozbi koja hrani i uzdržava hodočasnički Narod Božji. “Euharistija – kako sam to naveo u apostolskoj pobudnici Vita consecrata – po svojoj se naravi nalazi u središtu posvećenoga života, kako osobnoga, tako i zajedničkoga” (br. 95).

Isus se daruje kao “razlomljeni” kruh i “prolivena” krv “da svi život imaju, u izobilju da ga imaju” (usp. Iv 10,10). On prinosi sebe samoga za spasenje čitavoga čovječanstva. Uzeti dijela na njegovoj žrtvenoj gozbi ne znači samo ponavljati čin što ga je on izvršio, nego piti iz njegova istoga kaleža i sudjelovati u njegovoj žrtvi. Kao što Krist postaje “razlomljeni kruh” i “prolivena krv”, tako je i svaki kršćanin – a još više i svaki posvećeni muškarac i žena – pozvan da dade život za braću, te ga tako sjedini sa životom Otkupiteljevim.

3. Euharistija je neiscrpno vrelo vjernosti Evanđelju, jer u tome se sakramentu, koji je srce crkvenoga života, u punini ostvaruju intimno poistovijećenje i potpuno suobličenje s Kristom, na što su posvećene osobe i pozvane. “Ovdje se utječu svi oblici molitve, ovdje se naviješta i prihvaća Božja Riječ, ovdje smo pozvani na odnos s Bogom, s braćom, sa svim ljudima: to je sakrament posinjenja, bratstva i poslanja. Sakrament jedinstva s Kristom, Euharistija je istovremeno i sakrament crkvenoga jedinstva, kao i jedinstva zajednice posvećenih. U konačnici, ona je izvor duhovnosti pojedinca i ustanove” (uputa Ponovno krenuti od Krista, 26). Od Euharistije posvećene osobe uče “veću slobodu u vršenju apostolata, još svjesnije isijavanje, solidarnost koja se izriče njihovim pristajanjem uz narod, preuzimanjem njegovih problema kako bi na njih odgovorili osobito pazeći na znakove vremena i na potrebe naroda” (isto, 36).

Draga braćo i sestre, pristupimo otajstvu Euharistije vođeni od Blažene Djevice Marije i slijedeći njezin primjer! Neka Marija, euharistijska Žena, pomogne svima koji su pozvani na osobitu bliskost Kristu da budu ustrajni u pohađanju svete mise, te im izmoli dar spremne poslušnosti, vjernoga siromaštva i plodnoga djevičanstva; neka ih učini svetim učenicima euharistijskoga Krista.

Uz ove misli, dok im jamčim spomen u svojoj molitvi, rado blagoslivljam sve posvećene osobe i kršćanske zajednice u kojima su one pozvane vršiti svoje poslanje.

Vatikan, 2. veljače 2005.
Ivan Pavao II.