Koncelebriralo je trideset svećenika, među kojima su bili domaći župnik don Marko Plančić, generalni vikar don Stanko Jerčić, biskupski vikar za otok Brač i brački dekan don Ivica Huljev, viški dekan don Milan Šarić, v.d. dekana Hvarskog dekanata don Mili Plenković, dekan Makarskog dekanata don Pavao Banić te dekan Katedralnog dekanata u Splitu don Tomislav Čubelić s don Šimom Marovićem. Sprovodni obred na mjesnom groblju predvodio je generalni vikar don Stanko Jerčić.

Na misnom slavlju okupilo se veliko mnoštvo župljana Nerežišća i otoka Brača. A iz župa Hvara, u kojima je don Emil pastoralno djelovao, stiglo je oko dvije stotine vjernika, među kojim su bili bratimi Čudotvornog sv. Križića iz Vrboske. Liturgijsko pjevanje predvodio je domaći župni zbor Sv. Cecilije pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom s. Roze Marković.

Biskup Palić u propovijedi je istaknuo: „Isusove riječi : ‘Ja sam uskrsnuće i život’ (Iv 11, 12) danas ovdje uz lijes don Emilov odzvanjaju jače i glasnije. U toj vjeri da je Isus uskrsnuće i život živio je pokojni don Emil. Tom vjerom tješio je mnoge koje je otpratio na vječni počinak. Tom vjerom odgajao je mnoge na putu života, u toj je vjeri, prokušan bolešću, i sam preminuo“.

Biskup je spomenuo kako je don Emil gotovo 30 godina bio župnik u Vrboskoj, gdje se na poseban način časti Čudotvorni sveti Križić, kao znak Božje ljubavi prema ljudima. „Čini se da je don Emilov život bio obilježen upravo križem Gospodinovim. Ne samo da je častio sveti Križ, nego se na kraju svog života i sam don Emil suobličio Kristu pribijenom na križ“, rekao je biskup Palić.

„Uskoro će se i nad don Emilovim grobom, kao i nad grobovima mnogih pokojnika, izdići križ. On se izdiže iznad groba svojim raširenim rukama i svojom ljubavlju. Raspeti Krist širi svoje ruke štiteći sve one koji su preminuli u znaku križa. Ljubav tog križa platila je sve dugove i sve grijehe pretvorila u milost. Upravo ta milost križa postaje djelotvorna za naše pokojne po našim molitvama i žrtvama. I zato smo se i mi danas okupili ovdje oko i s obitelji pokojnog don Emila. Želimo im svojom nazočnošću posvjedočiti svoju blizinu u ovim trenutcima oproštaja od pokojnog brata i rođaka don Emila. Ali želimo s njima ujediniti i svoja srca u molitvi za dušu pokojnog svećenika don Emila, koji odlazi pred nama obilježen znakom vjere, neizbrisivim biljegom svećeništva i znakom križa našega Gospodina Isusa“, kazao je biskup Palić i poručio: „Evanđelje koje smo upravo čuli (Iv 11, 17-27) želi nas sve ohrabriti u vjeri u uskrsnuće. Želi nas ohrabriti da ljubimo život i da svoje pokojnike ljubimo ne kao mrtve, nego kao žive, upravo onakve kakve smo ih poznavali. Utjeha koju Bog daruje svima nama koji stojimo nad grobovima svojih milih i dragih ima ime – Isus Krist. On je utjelovljena Utjeha Boga života u tami i patnjama našega života. On ne govori samo utješne riječi, on tješi hodajući s nama putevima naše patnje i trpljenja; on tješi uzimajući naše patnje i trpljenja na sebe. To je najdublja tajna naše vjere, koju i u svakoj svetoj misi slavimo: Raspeti, na križu umirući Sin Božji, pretvara tamu u svjetlo, strah u radost, smrt u život.

Dok se danas opraštamo od don Emila, želimo u ovoj euharistiji Bogu zahvaliti za dar života koji je Bog darovao don Emilu. Želimo mu zahvaliti za dar svećeništva, kojim je don Emil živio i svjedočio. Želimo Gospodinu zahvaliti za sva dobra kojima je Bog obdario mnoge po don Emilovom svećeničkom služenju.

Na poseban način u ovoj euharistiji želimo Bogu zahvaliti i za liječnike i medicinsko osoblje, osobito Kliničke bolnice „Merkur“ u Zagrebu, koji su uložili i ulažu svoje znanje i svoj trud ne samo oko don Emila, nego i oko svih bolesnika. Molimo i za sve bolesnike, liječnike i medicinsko osoblje koji se danas hrabro suočavaju i pokazuju svoju stručnost i empatiju u ovoj pandemiji koronavirusa.

A za nas same molimo da nam Gospodin umnoži vjeru da se ‘našim pokojnima život mijenja, a ne oduzima’ i da su stekli vječno prebivalište na nebesima, prema kojemu i svi mi idemo“, zaključio je biskup Palić.

Potom je pročitao dio don Emilove oporuke: „Svjestan Evanđeoskog upozorenja: ‘Bdijte, dakle, jer ne znate dana ni časa’ želio bih reći ovo: sigurno sam u svom radu nekoga uvrijedio pa molim za oprost, a ja opraštam onima koji su mene uvrijedili. Zahvaljujem na 47 godina župničke službe. Sadio sam kako sam znao i zahvaljujem Bogu na daru života i za poziv svećeništva. Međusobno se poštujte, ostanite vjerni Bogu, Crkvi i Papi. Do susreta u nebu. Bog Vas blagoslovio!“.

Pred kraj misnog slavlja u ime stanovnika općine Nerežišća od don Emila se oprostio predsjednik Općinskog vijeća Nenad Kušćević. Istaknuo je svoje prijateljstvo i usku povezanost s don Emilom. Nazvao ga je ponosom i dikom te živom enciklopedijom općine Nerežišća. Napomenuo je kako je don Emil bio otvoren prema svim ljudima i spreman na razgovor o svim životnim temama. Spomenuo je da je don Emil bio prvi nerežišćki svećenik nakon Drugog svjetskog rata i to 36 godina nakon don Ante Krstulovića.

U ime župe Vrboska, bratovštine Čudotvornog sv. Križića i svih križonoša od don Emila se oprostio te sućut bratu Peri, sestri Ini i članovima njihovih obitelji i rodbini, biskupu i svećenicima izrazio je bratim Joško Krstanić. Istaknuo je kao je Vrboska tužna i kako plače, jer je ostala bez dobroga i voljenoga pastira. „Don Emile, skupa smo bili trideset godina. Bili ste omiljen, otvorenog srca za svakoga, uvijek spremni za razgovor, pomoć, savjet. Svakome ste bili prijatelj, suputnik i supatnik. Vi ste bili mali, ali ujedno i veliki čovjek i svećenik dobroga i plemenita srca. Vi ste više učinili po bolnicama za svoje župljane nego u Crkvi. Jer, mnogi su dolazili pred sv. Križ na misu za vas; mladi i stari, djeca iz vrtića i škole. Molili su za svog župnika i vjeroučitelja koji je volio svoju Vrbosku, a ona je voljela njega. Mi smo u Vrboskoj puno izgubili, naša Hvarska biskupija još više, ali je nebo dobilo jednog anđela više“, rekao je Krstinić.

U ime svećenika Hvarske biskupije od don Emila se oprostio don Stanko Jerčić koji je, između ostaloga, istaknuo kako je don Emil kompjutorski pamtio podatke. Nitko na otoku Hvaru nije poznavao toliko ljudi kao on, i to poimence, uključujući čitava obiteljska stabla, registracije auta, datume i sl. Moglo bi se reći da je otok Hvar bio don Emilova misnička „monografija“ jer je 47 godina svog svećeničkog služenja poklonio dugom zelenom otoku Hvaru, rekao je don Stanko.

„Pri samom ovozemnom kraju don Emil je, eto, morao odraditi još jednu tešku godinu stažiranja, sada u radionici Križa Kristova. Mnogi smo stajali uz njegov križ u ovim dugim i mukotrpnim mjesecima agonijskog treperenja između života ovozemnog i onog vječnog u kojem je napokon otpočinuo. Svojom smrću zaklopio je knjigu četvorke naših svećenika zaređenih 1972., a već je treći preminuli naš svećenik u 11 posljednjih mjeseci iz tih naraštaja – rodnih 70. godina“, upozorio je don Stanko.

„ Dragi Emile, Svevišnjemu si rado i tako lijepo pjevao i dostojanstveno predvodio bogoslužje u zajednici vjernika; neka ti On podari čast i slast da se stasom i glasom pridružiš korovima keruba i serafa. I da nam pred Prijestoljem Njegovim izmoliš nova svećenička zvanja i odazive mladih koji će nastaviti tamo gdje mi, evo, posustajemo i stajemo…“ poželio je don Stanko koji je nakon mise na mjesnom groblju Sv. Nikole predvodio sprovodni obred završen s pjesmom „Zdravo, Križu“!

Don Emil Pavišić je rođen 23. veljače 1947. godine u Nerežišćima na otoku Braču od oca Ivana i majke Dinke r. Bojanović. Osnovno osmogodišnje školovanje završio je u Nerežišćima, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Pazinu te teološki studij u Splitu. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1972. godine u Nerežišćima. Pet puta je obnašao službu dekana Hvarskog dekanata, a bio je i član raznih biskupijskih tijela. Od 2008. godine bio je kanonik Stolnog kaptola u Hvaru.

Svećeničku službu počeo je kao župni vikar u Postirima na Braču (1972.-1973.). Potom je bio župnik Zastražišća i Poljica na Hvaru (1973.-1978.). Od 1978. do 1990. župnik je Brusja i Veloga Grablja, a od 1990. do smrti župnik Vrboske. Ujedno je od 1990. do 1994. bio sužupnik u Jelsi. Upravljao je župom Pitve (1998.-2003.) i Vrisnikom (2003.-2013.) te dva puta Selcima na Hvaru (1994.-1998. i 2015.-2019.)