Postumno dodijeljena Nagrada za životno djelo don Mihi Demoviću
Foto: Općina Konavle // Svečana sjednica Općinskog vijeća Općine Konavle
Konavle (IKA)
Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Konavala održanoj na Grudi, 21. listopada postumno je dodijeljena Nagrada za životno djelo Općine Konavle dr. don Mihi Demoviću.
Prigodnim govorima okupljenima su se uz načelnika Božu Lasića, obratili župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, potpredsjednik Vlade Branko Bačić te izaslanik premijera ministar branitelja Tomo Medved.
Svečanoj sjednici nazočio je i dekan Konavoskog dekanata don Mato Karamatić.
Don Miho Demović hrvatski je svećenik, muzikolog, glazbeni povjesničar i skladatelj.
Rođen je 16. lipnja 1934. godine u Dubravci u Konavlima, od oca Iva i majke Jele rođ. Glavinić. Osnovnu školu započeo je u rodnom mjestu na talijanskom jeziku, za vrijeme talijanske okupacije 1941. Školovanje (nižu i višu gimnaziju) nastavlja u Dubrovniku, četvrti razred više gimnazije završava u Splitu, gdje je i maturirao 1953. godine. Teološko-filozofski studij započeo je u Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu te je diplomirao 1961. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Glazbu je učio na Institutu A. Vidakovića te u zagrebačkom Institutu za crkvenu glazbu, gdje je 1969. diplomirao. Studij muzikologije završio je 1970. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Doktorat je postigao 1978. na Sveučilištu u Kölnu disertacijom o glazbi i glazbenicima u Dubrovačkoj Republici od poč. XI. st. do pol. XVII. st.
Područja njegova interesa bila su raznovrsna, a posebno ga je zanimala povijest ranonovovjekovne glazbe u Dubrovniku, Dalmaciji te ostalim hrvatskim krajevima. U člancima i knjigama prvi je put iznio velik broj podataka iz povijesti glazbene i glazbenopredstavljačke kulture u Dubrovniku. Objavio je transkripcije nekoliko istaknutih crkvenoglazbenih spomenika kao što je Zagrebački sekvencijar (1994). U knjizi Rasprave i prilozi iz stare hrvatske glazbene prošlosti (2007) okupljene su njegove najvažnije muzikološke i glazbenopovijesne studije. Pronašao je Dubrovački misal u oksfordskoj knjižnici. Uz dozvolu s Oxforda, objavljeno je izdanje pretiska Dubrovačkog misala 2011. godine u izdanju Dubrovačkih knjižnica.
Demovićeva „Velika povijest Dubrovačke glazbe“ (2018.) u četiri sveska obuhvaća glazbenu građu od 10. stoljeća do 1944. godine. U knjigama se nalaze iscrpni podaci i kritičko-stručne interpretacije arhivskih djela te nisu navedena samo imena glazbenika i njihovi opusi, već je objašnjen i širi društveno-politički i kulturni kontekst vremena u kojem su djelovali, odnosno u kojem su djela nastala. Četiri zasebne knjige međusobno su odijeljene prema sudbonosnim povijesnim događajima koja su obilježila ne samo gospodarsko-političku nego i društvenu kulturnu prošlost Dubrovnika, pa i glazbenu (Knjiga I. – od 1000. do 1667. godine; Knjiga II. – od 1667. do 1808. godine; Knjiga III. od 1808. do 1918. godine; Knjiga IV. od 1918. do 1944. godine).
Dobitnik je nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo 2007. godine.