Uz biskupa su koncelebrirali provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, župnik posuške župe fra Jozo Hrkać te brojni svećenici. Sam obred započeo je procesijom i svečanim ulaskom, tijekom kojega su nošene moći blaženoga Alojzija Stepinca, koje su zatim ugrađene u oltar nove crkve.

U homiliji upućenoj okupljenim vjernicima biskup Palić naglasio je duboko značenje posvete crkve, ali još više poziv na osobnu i zajedničku duhovnu obnovu.

Već na početku propovijedi biskup je usmjerio pozornost na temeljni duhovni simbol: “Danas ne govorimo o temeljima od betona, nego o temeljima vjere”. Povezujući starozavjetno čitanje iz Nehemijine knjige s obnovom Jeruzalema, istaknuo je kako fizička obnova nema smisla bez duhovne: “Obnova grada ima smisla samo ako dolazi s obnovom saveza s Bogom. Isto vrijedi i za ovu crkvu. Njezin smisao je u ponovnom čitanju i slušanju Riječi, u življenju zajedništva i svetosti”.

Govoreći o evanđeoskom odlomku u kojem Isus sažima sav Zakon u dvije zapovijedi – ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu – biskup je podsjetio: “Te dvije zapovijedi nisu paralelne staze, nego jedna cesta s dva lica iste božanske ljubavi. Bez ljubavi ni najljepša crkva ne spašava”. Potom je citirao sv. Augustina: “Ljubi Boga i čini što hoćeš”, istaknuvši kako je ljubav temelj svega što vjernik čini.

Posebno snažnu poruku uputio je vjernicima podsjetivši na Pavlovu misao: “Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?” Dodao je: “Ova crkva je sveta, ali nije prvo Božje prebivalište. Pravi hram Božji je svaki krštenik. Ova građevina je znak, ali vi ste stvarnost. Vi ste živo kamenje Božjega hrama”.

Naglasio je i simboliku obreda posvete: pomazanje zidova i oltara, ugradnja relikvija, paljenje svijeća i uzdizanje tamjana – sve su to znakovi koji vjernike pozivaju na vlastitu posvetu: “Obred koji danas slavimo mora se ogledati i u našim srcima. Zidovi ove crkve bit će svjedočanstvo vjere ove zajednice. No pravo svjedočanstvo bit će ono što ćete živjeti kad izađete iz ovog svetog prostora. Nosite li Božju ljubav sa sobom? Mijenja li ta ljubav način na koji postupate s članovima obitelji, kolegama, neznancima, odbačenima?”

Podsjetio je i na stvarnost progona u povijesti Crkve: “U prvim stoljećima vjernici nisu imali zgrade. Ipak, Crkva je bila živa jer je gorjela u srcima ljudi”. U tom je duhu pozvao vjernike da svaki dolazak u ovu crkvu bude osobna obnova: „Neka ova zgrada oblikuje vas, kako biste vi oblikovali svijet”.

Zaključujući homiliju, biskup je izrekao molitvu predanja Blaženoj Djevici Mariji: “Neka Marija, uznesena u nebo, bude naš uzor vjernosti i služenja. Neka svi koji ovamo dođu, u ovoj crkvi i preko vas, susretnu živoga Boga koji je sama ljubav”.

Na kraju svečanoga misnog slavlja i obreda posvete nove župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, župnik fra Jozo Hrkać uputio je zahvalni govor istaknuvši da je novo crkveno zdanje plod molitve, vjere i zajedništva cijele župne zajednice.

“Danas stojimo u ovom svetom zdanju kao dionici jednoga povijesnog trenutka koji smo gradili zajedno – vjerom, ljubavlju, žrtvom i nadom”, rekao je fra Jozo, zahvalivši svima koji su tijekom desetljeća sudjelovali u ostvarenju ovog projekta – od župljana i donatora do arhitekata, izvođača, volontera i svećenika.

Posebno je naglasio kako je crkva sagrađena isključivo darovima vjernika, bez pomoći stranih investitora, što je, kako je rekao, “znak autentične crkvene zajednice i ponos cijeloga naroda”.

U govoru je zahvalio mostarsko-duvanjskom biskupu Petru Paliću na predvođenju slavlja i očinskoj blizini te fra Jozi Grbešu, provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije, na podršci. Spomenuo je i brojne svećenike koji su kroz godine pridonosili gradnji, osobito bivše župnike fra Marinka Leku, fra Milana Lončara i fra Mladena Vukšića, danas kotorskoga biskupa.

“Danas nisu samo blagoslovljeni zidovi ove crkve, nego i mi kao živa zajednica vjere. Ova crkva postaje mjesto gdje ćemo se okupljati, moliti, slaviti sakramente i nositi jedni druge u ljubavi”, naglasio je fra Jozo.

Osobitu radost izrazio je zbog činjenice da su u oltar ugrađene relikvije blaženoga Alojzija Stepinca, koji je župu Posušje osobno pohodio 1938. godine: “Od danas će trajno biti s nama kao znak ustrajne vjernosti Kristu”.

Govore je zaključio molitvom da ova crkva bude “svjetionik vjere za buduće generacije” te živo svjedočanstvo Božje prisutnosti u narodu.

Na misi je pjevao župni zbor “fra Grga Martić” iz Posušja, a misna čitanja čitali su Ivan Bešlić i Blaženka Galić. Psalam je otpjevala Katarina Rezo, Evanđelje fra Alojzije Slavko Anđelić, a Litanije Svih svetih fra Ivan Landeka mlađi.

Obredom je ravnao fra Andrija Majić uz posluživanje bogoslova i novaka Hercegovačke franjevačke provincije te drugih provincija.

Nova crkva u Posušju odlikuje se modernim stilom sakralne gradnje. Djelo je poznatoga hrvatskog arhitekta Marijana Hržića. Površina crkve iznosi 960 m², a visina zvonika je 48 metara, podignutih na platou visokom 12 metara. Kapacitet crkve je oko 650 sjedećih mjesta. Za unutarnje liturgijsko i umjetničko uređenje zaslužni su liturgičar fra Ante Crnčević te likovni i književni kritičar i esejist Milan Bešlić, koji su svojim doprinosom oblikovali današnji izgled crkve.

U apsidalnom dijelu, kao i iza svetohraništa i krstionice, nalaze se mozaici u kolorističkom stilu, djelo suvremenoga slikara akademika Vatroslava Kuliša. Postaje križnoga puta izradio je akademski slikar Tomislav Buntak. Oltar, svetohranište, ambon, krstionicu te drvene skulpture Blažene Djevice Marije i sv. Ante izradio je akademski kipar Anto Jurkić.

Kamen temeljac nove župne crkve u Posušju položen je 22. lipnja 1996. godine. Blagoslovio ga je tadašnji biskup Ratko Perić, u prisutnosti župnika fra Marinka Leke i brojnih vjernika. Gradnja crkve trajala je punih 29 godina, prenijela je KTA.