„Uzmimo samo općenito položaj Srba osamdesetih u Hrvatskoj. Prosječan Srbin imao je tada više šansi riješiti sve svoje egzistencijalne probleme, a manje šansi da završi u zatvoru. Od 1945. godine nadalje situacija je zapravo stalno bila takva“, podsjetio je dr. Marijan u intervjuu.

„Ulazak Hrvatske u NATO i EU od neprocjenjive je važnosti. Dobar dio naše političke elite to kao da još ne razumije ili se pravi da ne razumije. Jer to je definitivni kraj Jugoslavije, kraj toga eksperimenta. Prosječan Hrvat nema nikakva razloga žaliti za Jugoslavijom“, dodao je i uz ostalo napomenuo: „Hrvatsku su u Domovinskom ratu stvorili ‘obični mali ljudi’ kojima nije bio problem s puškom stati pred tenk, dakako pod Tuđmanovim vodstvom!“

„Za nekoliko godina cijela srbijanska elita – i socijalistička i nesocijalistička – stvorila je atmosferu koja je iznjedrila Slobodana Miloševića. On se nije pojavio slučajno, nego je bio proizvod procesa koji je trajao gotovo dva desetljeća. Da se nije pojavio Milošević, umjesto njega pojavio bi se netko drugi. To je najbolje jednom prilikom opisao Vuk Drašković rekavši otprilike: ‘Mi smo sve godine sedlali konja za cara, a car je odjednom postao Milošević’. U nacionalističko sedlo zasjeo je srpski komunist. Ali u tome se vidi i koliko su tanke bile granice između srpskoga nacionalizma i komunizma“, napomenuo je povjesničar dr. Marijan za Glas Koncila.