Katehetska zimska škola

Zagreb, 8. i 9. siječnja 2026.

Hrvatsko katoličko sveučilište

U potrazi za Juditom. Vjeroučitelj pred izazovima nove stvarnosti

Cijenjeni gosp. mons. Kovač, imenovani pomoćni biskupe zagrebački, poštovana profesorice Milković, ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje, cijenjena viša savjetnice za Vjeronauk, dr. Gordana Barudžija, viši savjetniče za Vjeronauk, prof. Dalibore Adžiću, veleučeni predavačice i predavači, dragi voditelji radionica, poštovani predstojnice i predstojnici katehetskih ureda, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji!

Osobita mi je čast, na početku Katehetske zimske škole, ali i na početku Nove godine,  pozdraviti vas u ime predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkog. Koristim priliku, kako u njegovo ime, tako i u ime svih organizatora ove Škole, svima vama, ništa manje i vašim obiteljima, poželjeti Božji blagoslov u godini, koja je pred nama!

Ovogodišnja Katehetska zimska škola s naslovom U potrazi za Juditom. Vjeroučitelj pred izazovima nove stvarnosti, nagnala nas je, kao organizatore, najprije zbog vašega velikog interesa za ovaj oblik trajne izobrazbe vjeroučitelja, krenuti u potragu za novim i većim prostorima, u kojima bismo mogli kvalitetno i funkcionalno održati ovu Školu. Koristim, stoga, priliku od srca zahvaliti na otvorenosti gospodinu rektoru Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. Željku Tanjiću, kao i svim njegovim suradnicima, te njemu i svima na ovoj, za našu novu stvarnost značajnoj instituciji, poželjeti i nadalje kvalitetan i trajni razvoj na dobro same institucije, ali i na dobro čitavoga našeg društva i Crkve. Naravno, ne smijem zaboraviti zahvaliti Zagrebačkoj nadbiskupiji, u čijim se prostorima nalazimo, a o kojima posebnu brigu vodi ravnatelj, odnosno direktor Institucije Sollicitudo, mons. Enco Rodinis, kojemu idu sve pohvale za otvorenost i podršku u organizaciji Škole! U Ravnateljstvu i službama Osnovne škole Pavleka Miškine, u kojima će se održavati radionice, našli smo nove prijatelje i suradnike. Njima također, u ime organizatora, zahvaljujem na susretljivosti i suradnji te svima, koji su nam domaćini, želim sve najbolje u 2026. godini.

Nova stvarnost. Budućnost živi od patosa novoga, od ideje do sada nekorištenoga, od geste otvorenosti. Ipak, pri tomu zaboravljamo da ono staro u novome i dalje djeluje. I Hannah Arendt će reći da je čovjek biće, koje uvijek iznova može započeti iznova. Sa svakim novim rođenjem, veli ona, započinje nešto novo. Ipak, novi čovjek je rođen i dolazi na svijet, koji nije stvorio, ali je svojim darovima i sposobnostima u mogućnosti u nj staviti i ugraditi nove naglaske. Staro i novo, dakle, se ne da tako strogo odijeliti. Novo, naime, brzo zastarijeva, a staro se često pokazuje vrlo otpornim. Kada govorimo o starom, onda ono ima dvije suprotnosti: mladost i novost. To nije isto. U izrazu novost naglašavamo inovativnu kvalitetu stvari, dok u izrazu mladost mislimo na bogatstvo perspektiva, omeđeno vremenskim terminom, za što pretpostavljamo da bi iz toga nešto moglo biti. Novo čak, premda se neki neće složiti, živi od milosti starosti! Jer tek iz perspektive starosti, zrelosti, novost novoga može biti shvaćena. Možda bi nekada bilo poželjno, u vremenu u kojemu se nalazimo, a u kojemu tako često staro nailazi na otpor novoga, osloboditi starost stereotipa okoštalosti i konzervativnosti, te ju misliti iznova, a novost, s pogledom na stvarnost, pustiti da izgleda malo starije nego što jest. To bi nas štitilo od lažnog optimizma kao i od nepotrebnih frustracija.

 Vjeroučitelj i nova stvarnost. Kao i svaka druga katehetska škola, tako i ova katehetska zimska škola, pred sebe stavlja ne uvijek lak, a ništa manje niti rizičan cilj: ponuditi vjeroučiteljima nešto novo! Novi pogled na sadržaj, predstavljanje novih metoda, razumijevanje novih koncepcija obrazovanja. Nekada se pri tome ima dojam da se samo služimo novim pojmovima, koji na kozmetički način tek zadiru u nešto novo, a zapravo su nalik ubiranju starih plodova iz stoljetnoga iskustva Crkve, njezine pedagogije, ali i didaktike. Uz to, smije se postaviti pitanje: kakve veze ima nova stvarnost o kojoj razmišljamo s Juditom iz Staroga zavjeta? Zar je moguće ići naprijed, biti suvremen u načinu ophođenja prema novome u odgoju i obrazovanju, a krenuti na put u potragu za starozavjetnim likom, koji je – uz sve naglaske života i pripovijesti – još i nasilan? Ako je odgoj i obrazovanje, kako naglašava papa Lav XIV., najprije stvarnost djelovanja Duha Svetoga, onda nam valja iz te perspektive sagledavati i ovu temu: novo, u kontinuitetu sa starim, nije samo stvar kulturalnih i socioloških, možda i pedagoških varijacija postojanja i promjena, nego je to djelo Duha, koji je vodio i vodi Božji narod, i koji nam daje mogućnost ne samo pronalaziti novu odjeću za staru vjeru, nego vjeru iznova učiti artikulirati u odnosu prema znakovima vremena, kako ih tumači Drugi vatikanski sabor: „Božji narod, pokretan vjerom kojom vjeruje da ga vodi Duh Gospodnji koji ispunja svijet, trudi se da u događajima, potrebama i željama koje dijeli s ostalim ljudima našeg vremena razabere koji su u tome istinski znakovi Božje prisutnosti i Božjih nakana“ (GS, 11.).

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji!

U potrazi za Juditom, kako glasi prvi dio naslova ove Katehetske zimske škole, jest zapravo rečenica, koja nas vodi prema temeljnom i uvijek aktuelnom pitanju: tko je za nas, i u vremenu u kojemu živimo, pravi Bog? Jahve ili Nabukodonozor? Krist ili netko drugi? Da je na to pitanje pokušao odgovoriti i otac hrvatske književnosti, koji je upravo zbog ovoga epa i zadobio taj naslov, u vremenu teških političkih i društvenih, ali i kršćansko vjerskih previranja, ne treba nas čuditi. Marulić, koji poseže za antičkom književnošću, kako bi tražio odgovor u svoje vrijeme, znak je i naše hrabrosti ići prema starom kako bi smo u novoj stvarnosti pronalazili odgovore na naša pitanja, ali i pitanja naših učenika. U vremenu nasilja i ratova nije nam želja likom Judite opravdati nasilje, za kojim je i ona posegnula, nego daleko više propitivati njegov smisao, ako ga uopće ima, te se služiti iskustvima stare povijesti i drevnih sjećanja kako bismo novome hrabro išli ususret. Uvijek znajući da je Gospodar povijesti i sadašnjosti novorođeni kralj židovski, Emanuel – s nama Bog!

Na putu zajedničke potrage za Juditom i njezinim vrijednostima, neophodnima i danas za život vjeroučitelja, želim svima djelotvornu i uspješnu Katehetsku zimsku školu!

Ivica Pažin