Pozdravljam najprije vas katehistice i katehete koji ste došli na ovu ljetnu školu u Splitu. Organizatori skupa: Nacionalni kat. Ured HBK, Agencija za odgoj i obrazovanje i Katehetski ured ove nadbiskupije predvidjeli su ove godine interesantnu temu: „Pripovijedanje kao nastavna metoda u vrijeme digitalne kulture“. Već sami naslovi predavanja i radionica, kao i okruglog stola bude znatiželju i upućuju na aktualnost izabrane teme: Od one pesimistične intonacije „nigdje se ne nazire kraj“ (okrugli stol), preko „riječi u rukama“ i „predvečerja naracije“, do biblijske slike i opisa putovanja prema Emausu koje je Luka opisao simpatičnom rečenicom „nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio“?! Uz srdačan pozdrav u svoje ime kao i u ime nazočnog nadbiskupa Marina koji vas je godinama pozdravljao, prenosim pozdrave nadbiskupa Đure Hranića, koji nije moga danas biti s nama. Osim što pri HBK predvodi Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju, on je više godina predsjednik europskog Vijeća za katehizaciju pri CCEE-u, a to je na diku našoj Konferenciji i „našem rodu“. Zahvaljujem organizatorima Katehetske ljetne škole i pozdravljam predstojnika katehetskog ureda mons. Ivicu Pažina, prof. Sabinu Marunčić u ime Agencije za odgoj i obrazovanje, te prof. Jadranku Garmaz, predstojnicu Katehetskog ureda ove Nadbiskupije.

Ne treba posebice isticati aktualnost pripovijedanja kao nastavne metode u vrijeme „tihe, ali i vrlo utjecajne digitalne kulture“. Veliki dio puka, naime, osobito stanovnici urbanih naselja uglavnom „preko zaslona televizora ili svojih mobitela i računala proviruju u svijet“. Doda li se tomu i činjenica kako ljudi sve manje izlaze na šetnju u prirodu, te da je sve manje uobičajenih susrete s drugima, nije nikakvo čudo što ljudi najčešće ne poznaju susjede u zgradi gdje žive. U takvim okolnostima „digitalna kultura“ utječe, ne samo na naše ponaša­nje, već i na naše poimanje i zaključivanje. Nekada se čovjeka opisivalo kao „biće koje gleda prema gori“, prema grčkoj riječi „antropos“. Današnji čovjek stalno „bulji preda se, u ekran, mobitel ili monitor na računalu“. Ne upire pogled „prema gori“, već „preda se“; druži se s „virtualnim svijetom računala i interneta“ i tamo nalazi utočište, oslonac i „novi dom“.

Ima dosta znanstvenih radova koji se bave utjecajem računala na društvo, gospodarstvo, kulturu i čovjeka. Nedostaju, međutim, istraživanja koja bi poku­šala rasvijetliti utjecaj digitalne kulture, ili barem skrenuli pozornost na ozbiljne opasnosti da se čovjeka ne „raščovječi“ i liši onih tipičnih ljudskih kvaliteta koje sa sobom nose razum, sloboda, ljubav i savjest. Nažalost, čovjek je „postao ovisnik o ra­čunalu i internetu“. On se zapravo „osjeća doma i kod kuće“, ne kad je na povratku s posla ženu poljubio i djecu zagrlio, već kad je „otvorio svoje računalo i sjeo za tipkovnicu“. Sve drugo mu se čini „manje važnim“.

Tisućama godina ljudske povijesti „središte doma bilo je ognjište (komin i šporet) oko kojega su se okupljali članovi obitelji i razgovarali, spominjali lijepe uspomene ili pripovijedali bajke i basne, molili, prepirali se i planirali, to jest komunicirali. Polovicom dvadesetog stoljeća ulogu ognjišta preuzima televizor kojeg se „instalira na povišeno mjesto u središtu zajedničke prostorije. Tamo se skupa gleda „ponuđeni program“, pa se sve manje međusobno razgovara. Sličnu ulogu ognjišta preuzima danas i računalo koje kao „novo utočište i dom“ pruža lažni osjećaj sigurnosti. A Internet, s druge strane, nudi „brzu povezanost sa svijetom beskrajnih mogućnosti“.

Nekada su čovjeku sigurnost pružali „Bog i nebeski zaštitnici“, obitelj, rodbina i prijatelji. Danas mu to „nadomješta računalo s brojnim programima i uvjerljivim reklamama“. Nekada je putovao i „hodočastio u daleka svetišta“ kako bi upoznao i otkrio znamenitosti i čari svijeta. Danas to čini jednostavnije, brže i bez napora „surfanjem po internetu“. U digitalnom svijetu, međutim, nema onoga što je svojstveno ljudskom biću. Promotori digitalne kulture zaboravljaju kako računalima „nedostaje razum, osjećaj, savjest i lju­bav“ kojima je Stvoritelj na početku stvaranja obdario čovjeka. Stoga, upravo te darove treba njegovati i razvijati kako ih ne bi, ne daj Bože „ugušile zavodljive sile tehnike“, posebice računala, mobitela i interneta.

Dok vas još jednom od srca pozdravljam, poštovani vjeroučitelji u gradu pod Marjanom, želim plodno druženje i ponovno otkivanje bogatstva naracije i pripovijedanja u važnom djelu katehizacije i evangelizacije koju vam je Crkva povjerila. Posebice bit će dobro ako se nakon ovog susreta vratite svojim domovima i radnim obvezama ispunjeni radosnim osjećajima učenika iz Emausa kako vam je ovdje „bilo lijepo, sadržajno i interesantno“. Jer, susret, razgovor i rasprava bili su prožeti „biblijskim parabolama, pripovijedanjem i naracijom koja inspirira i nadahnjuje“, pa vam je od radosti „i srce gorjelo“. Neka vaš rad i druženje na ovom radnom skupu bude uspješno, plodno i blagoslovljeno!

✠ Želimir Puljić, apostolski upravitelj
Splitsko-makarske nadbiskupije

Nadbiskupsko sjemenište u Splitu, 31. 08. 2023.