Budi dio naše mreže
Izbornik

Pozdravna riječ mons. Srakića u Strossmayerovoj katedrali - drugoga dana skupa o biskupu Strossmayeru (Zagreb/Đakovo, 26. i 27. listopada 1995.)

Poštovani gospodine potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, štovani gospodine dožupane i gradonačelniče, veleučena gospodo akademici, organizatori i predavači, dame i gospodo cijenjeni znanstvenici i sudionici znanstvenog skupa o biskupu Josipu Jurju Strossmayeru

U ime odsutnog biskupa đakovačkog i srijemskog mons. dr. Ćirila Kosa, počasnog predsjednika ovog skupa, u ime Biskupije đakovačke i srijemske, i u svoje osobno ime pozdravljam Vas u ovom velebnom Božjem hramu. Dobro došli u bosansku ili đakovačku i srijemsku biskupiju, Strosssmayerovu biskupiju, dobro došli u Strossmayerovo đakovo, dobro došli u Strossmayerovu katedralu koja svojom veličinom i ljepotom očituje veličinu svoga graditelja. Pozdravljam Vas u ovoj katedrali koju je graditelj posvetio Slavi Božjoj, jedinstvu Crkava i slogi i ljubavi naroda svoga. Po njegovoj želji i oporuci pozivam Vas da prije svega odamo u ovom hramu slavu Bogu koji je izabrao i postavio Josipa Jurja da kao biskup i pastir punih pedesetipet godina predvodi Crkvu bosansku ili đakovačku i srijemsku i da na njezino dobro i dobro Hrvatskoga naroda daruje od Boga primljene talente, materijalne i duhovne, da svome narodu daruje i ovaj veličanstven hram vjere, umjetnosti i kulture.
Strossmayer je ovu stolnu crkvu posvetio jedinstvu Crkava, jer je kao kršćanin, svećenik i biskup shvatio da bez njega nema ni jedinstva Europe ni svijeta, da je rad na jedinstvu Crkava neodvojivo vezan uz borbu za jedinstvo ljudskog roda. Nije li upravo naš hrvatski narod na svojim leđima ovih godina osjetio sve prokletstvo razjedinjenosti i nesloge ljudskog roda
Posvetio je ovaj hram slogi i ljubavi naroda svoga. I povijest i nedavna prošlost potvrđuju nam da smo kao narod tek onda postizali uspjehe kad smo njegovali slogu i ljubav. Sloga i ljubav naroda za Josipa Jurja Strossmayera nije bila neka prazna parola nego životni program što ga je očitovao i ostvarivao i kao biskup i kao narodni vođa i kao mecena. Iz ljubavi svome narodu je predao i ostavio ono što je po Božjoj milosti primio. A kad je trebalo, radi sloge naroda povukao se u svoje đakovo.
Dame i gospodo! Nalazite se u đakovu, biskupskom gradu, Strossmayerovom gradu. I ovaj znanstveni skup ponovno nas je podsjetio da je biskup Strossmayer za mnoge “stranac u svome narodu”. Na neznanju i poluznanju o tome velikom čovjeku, sinu našeg hrvatskog naroda i biskupu naše Crkve, temelje se krivi sudovi i koji mu čine veliku nepravdu. Ovaj skup izuzetna je prigoda da se ta nepoznata veličina otkrije i predstavi javnosti da se nepravda ispravi. Ovaj skup u đakovu isto tako je prilika da se razmisli, kako se odužiti i njegovu gradu. S pravom možemo reći da je sve poklonio svome Zagrebu. U jednoj knjizi koja je vlasništvo dijecezanske biblioteke vlastitom rukom napisao je bilješku: “Neka se ova knjiga poslije moje smrti preda Akademiji”. A u oporuci podsjetio je izvršitelje da i posljednju sliku koja je ostala u đakovu pošalju Galeriji. To je bio Strossmayer.
Danas, o 190. obljetnici rođenja i 90. obljetnici biskupove smrti Strossmayerov i biskupski grad đakovo pitaju, hoće li doći vrijeme da se u pravom svjetlu prikaže i taj veliki sin koji je zadužio svoj narod i vrijeme u kojem je živio. Hoće li hrvatski narod imati svijesti i snage da se ne samo spasi bogata Strossmayerova rukopisna i druga baština, nego joj se i omogući pristup U Strossmayerovo vrijeme đakovo je bilo jedan od kulturnih centara Hrvatske. Htjeli bismo da adekvatnim smještajem te baštine đakovo to ponovno postane. Naša Teologija u đakovu odlučila se na velik pothvat gradnje središnje biblioteke i arhiva u kojoj će biti smješteni Strossmayerova biblioteka i arhiv. Od Hrvatske, Strossmayerove Akademije očekujemo da nas, koji smo u đakovu čuvari Strossmayerove baštine, u tome podrži i da realizacija biblioteke prati. Ali to ne očekujemo samo od Akademije nego i od našeg Zagreba i cijelog Hrvatskog naroda koji je mnogo primio od tog svoga velikog sina. To će biti najbolje priznanje biskupu Josipu Jurju Strossmayeru koji je svome narodu i Crkvi ostavio sve.