Pozdravni govor mons. Hranića na Katehetskoj ljetnoj školi u Splitu

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji!
Poštovane časne sestre i braćo svećenici!
Svi dragi sudionici Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u osnovnim školama!

Kada je kartaški đakon, Deogratias, naišao na poteškoće u naučavanju Riječi Božje, zamolio je sv. Augustina da mu, ako je ikako moguće, pomogne prebroditi probleme pred kojima se našao. Augustin, čovjek od vjere i riječi, odgovorio mu je djelom, danas poznatim pod nazivom De catechizandis rudibus (Poučavanje neupućenih). Među ostalim, Augustin ondje piše: „Stanovita znamenita i lijepa gradska ili seoska mjesta često motrismo. Zato pokraj njih prolazismo bez ikakva ushićenja. Ali zar se – ako ih pokazujemo ljudima koji ih ranije nikada nisu vidjeli – novinom njihova užitka ne obnavlja i naše uživanje? To se tim više zbiva što su nam dotični draži“ (Poučavanje neupućenih, Makarska 1998., str. 148.). Kolikogod sam, naime, često imao priliku dolaziti u Split, uvijek sam u tom gradu mogao doživjeti nešto novo, nešto po prvi puta, nešto drukčije! Tako je i ovaj put. Vjerujem i Vama. Dopustite mi, stoga, da u ime svih nas pozdravim one, koji su pozvani ovom znamenitom gradu, ali i živoj Crkvi, udahnuti novi život i koje po prvi puta imam čast pozdraviti u njihovim novim službama.

Pozdravljam ponajprije Vas, nadbiskupe Dražene, koji ste, od dosadašnjega nadbiskupa Marina, preuzeli pastirsku skrb za ovu drevnu, časnu i dičnu nadbiskupiju! Čestitam Vam na službi splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita. Zahvaljujem Vam na Vaše velikodušnom gostoprimstvu svima nama ovdje u Splitu! Preporučujem Vam našu Ljetnu katehetsku školu i druge programe i u budućnosti. Molim Vas također da iskrene pozdrave s ove Katehetske škole, u ime svih nas prisutnih, prenesete i umirovljenom nadbiskupu Marinu, vjernom pratitelju katehetskoga i evangelizacijskog djelovanja nas ovdje okupljenih.

Pozdravljam uz Vas, po prvi puta puta u novoj službi, prof. dr. Jadranku Garmaz, novu predstojnicu Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Dok Vam, poštovana Gđo Profesorice čestitam na novoj službi, želim Vam od srca, u nadi dobre i plemenite suradnje, otvorenost Duhu Svetomu, koji je, kako kaže dokument naše HBK Da vaša radost bude potpuna, „prvi protagonist kateheze“. Mnogo je dobra u katehetskom životu naše Crkvu uvijek dolazilo s ovih područja. Neka Vam Bog podari snage da nastavite kročiti tim putom.

Ne mogu i ne želim ne iskoristiti priliku te među nama pozdraviti dosadašnjega predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, mr. don Josipa Periša. S iskrenom zahvalnošću Bogu, spominjem se – dragi don Josipe, dvadeset i tri godine Vašega djelovanja kao predstojnika ovoga Ureda, čijom je brigom i trajnim nastojanjima, i ova Katehetska škola postala na određeni način „Periševom školom“. Ta je Škola, međutim, samo jedan od mnogih oblika Vašega rada i na nacionalnoj razini. U ime svih biskupa naše Hrvatske biskupske konferencije zahvaljujem Vam na svim dosadašnjim službama u tijelima Tajništva HBK, te se iskreno nadam da ćemo i u budućnosti smjeti računati na Vašu suradnju. Naravno, jučerašnjim preuzimanjem nove, župničke, službe, znam da će mnogi vjernici ubirati plodove onoga sjemena, kojemu ste dopustili da raste i razvija se u svim dosadašnjim poljima Vašega rada. Priznajem, apostrofirajući riječi sv. Augustina, često smo o stvarnosti katehetskoga rada Crkve razmišljali kao o mjestima „bez ikakva ushićenja“. No, Vaša je riječ znala to mijenjati, a Vaša djela, zajedno s Vašim suradnicima, preobražavali su naše stavove u „obnovljena uživanja“. Sve što mogu reći u ovom trenutku jest hvala za sve, a vjeroučiteljice i vjeroučitelje zamoliti da mi se toj zahvali pridruže jednim pljeskom.

Među Vama ima i mnogo drugih osoba, koje bih volio spomenuti imenom i prezimenom. Na žalost, neće mi biti moguće to i učiniti. Ipak, dopustite mi jednom rečenicom pozdraviti: mons. prof. dr. Ivicu Pažina, predstojnika NKU HBK te don Vedrana Torića, ravnatelja ovoga Sjemeništa, kojemu zahvaljujem na velikodušnom domaćinstvu.

Pozdravljam poštovanu profesoricu Sabinu Marunčić, višu savjetnicu za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Također mi je drago da, zajedno s njom, mogu uputiti pozdrav i drugim višim savjetnicama i savjetnicama za vjeronauk, bez čije svesrdne suradnje ne bismo bili u mogućnosti biti prepoznatljivi u našoj stvarnosti kao kvalitetni i ozbiljni djelatnici u školi, otvoreni svemu novome, ali i razboriti u svim nastojanjima. Posebno molim višu savjetnicu Sabinu Marunčić da naše pozdrave prenese ravnateljici Agencije, dr. Dubravki Brezak-Stamać.

Pozdravljam i sve predstojnice i predstojnike biskupijskih katehetskih ureda, cijenjene predavače i vjeroučitelje, koji su pripremili interaktivne radionice i primjere dobre prakse. Nekima će od njih ovo biti prvi nastup na katehetskim školama. Vjerujem da govorim u ime svih vas vjeroučitelja kad kažem da s radošću očekujemo njihova izlaganja i razmišljanja. Upućujem vam svima riječi dobrodošlice i iskrene zahvale.

Pozdravljam te zahvaljujem crkvenim i drugim medijima na praćenju ove katehetske škole.

Konačno, pozdravljam i vas, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji. Katehetska škola za srednjoškolske vjeroučitelje, koja je u Zagrebu održana prošloga tjedna, ponovno je pokazala ozbiljnost pristupa vas vjeroučitelja vašoj trajnoj izobrazbi. Takva ozbiljnost i vas ovdje okupljenih vjeroučitelja u osnovnim školama znak je zrelog i predanog svakodnevnog rada svih vas, dragi vjeroučitelji. Vama, često prvim svjedocima kršćanske poruke djeci i mladima, zahvaljujem na još jednoj stvarnosti, tako važnoj u ovo vrijeme. Sv. Augustin o toj stvarnosti u navedenom djelu kaže: „Lako je naučiti kada se moramo poslužiti kraćim, a kada dužim pripovijedanjem. Međutim, najveća je poteškoća spoznati na koji način valja postupati da svatko podučava radosno“. Radosno poučavanje. Na toj Vašoj radosti, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, kojom svjedočite svoju ljubav prema Riječi Božjoj i prema djeci i mladima, od srca zahvaljujem i svima Vam čestitam!

Ovogodišnja Katehetska škola nosi naslov Odgoj učenika – zajednički izazov Crkve i društva. Svjesni smo činjenice da u današnjem vremenu ne postoji mogućnost jednog uniformiranog modela odgoja, koji je možda postojao nekada u prošlosti. Izvanjski oblici suvremenih kultura, različitost pristupa odgoju, uopće i u obiteljima, ponekad i nesnalažanje nekih djelatnika i navjestitelja unutar Crkve, otkrivaju nam poteškoću suočavanja s pojmom, i daleko više sa stvarnošću odgoja.

Čovjek, vjernik, prema svim katehetskim dokumentima, uvijek je shvaćen kao katekumen, onaj, koji je potreban stalnoga odgoja u vjeri kako bi mogao proniknuti u dubine Božjeg otajstva. Vjeronauk u školi, kao i čitavo djelo evangelizacije Crkve, želi tome pridonijeti na poseban način. Budući da se Bog, u želji da su u potpunosti objavi čovjeku, koristi instrumentom ljudske riječi i jezika, on se, metaforički rečeno, predaje nemoći ljudske riječi, koja nije u stanju izraziti sve što Bog jest. Božja je tako „simfonija otajstava“ osuđena na to da ju se – iz perspektive ljudskoga govora – nazove „nedovršenom simfonijom“. No, to nas ne priječi da ljudske riječi razumijemo kao bôje na moru, koje nas upućuju na veću istinu, na Božju istinu. Ljudski jezik ovdje razumijem kao sve ono što čovjek čini, govori, radi, kao kulturu života: od suvremene digitalizacije, preko slobodnoga vremena, do umjetnosti. Sve će to, na određeni način biti predstavljeno i u okviru tema ovogodišnje Katehetske škole.

Vjeroučitelj, unatoč tomu što je dijete ovoga vremena, svjedok je riječi, koji mora govoriti drukčijim jezikom. Kojim? Pavao piše: „Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova. I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh“ (1 Kor 2, 12-13).

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, dragi odgajatelji u vjeri! Možda smo u našem radu i djelovanju primorani susretati se iz dana u dan s „besplodnom jeseni“ naših nastojanja i svirati note „nedovršene simfonije“. Ipak, Bog, koji se objavio po svome Sinu, Isusu Kristu, središtu našega navještaja i života, poučio nas je što znači riječ: „sjeme, koje ne umre, ne može donijeti rod“.

Ne prestanimo se boriti za dobrog čovjeka, zrelog vjernika, odgovorno društvo. Vjeronauk i vi vjeroučitelji možete i već tome uvelike pridonosite. Neka i ova Katehetska škola, riječima sv. Augustina, svojom novinom obnovi naše ushićenje, kojim smo davno kao vjernici krenuli za Kristom, te ga kao vjeroučitelji odlučiti tražiti, pronalaziti, nasljedovati i o njemu svjedočiti ljudskim nastojanjima, ljudskom riječju i kulturom, ljudskim životom, koji svoju puninu može zadobiti jedino u Kristu.

Hvala Vam na pozornosti!