Požeška biskupija proslavila zaštitnika

Požega, (IKA) – Svečanim euharistijskim slavljem u drevnoj požeškoj crkvi Sv. Lovre koje je predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u koncelebraciji s domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem te đakovačkim i srijemskim biskupom Marinom Srakićem kao i brojnim dijecezanskim i redovničkim svećenicima proslavljen je 10. kolovoza blagdan sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočnog nadbiskupa, biskupa, svećenike i vjernike, požeški biskup podsjetio je na mučeničku smrt đakona Lovre u trećem stoljeću kao i na smrt mučenika kojih se ove godine kod nas posebno spominjemo kao što je mučenica sv. Anastazija, odnosno Stošija, koja je mučeništvo podnijela prije 1.700 godina za doba cara Dioklecijana u Srijemskoj Mitrovici. “Po Vama nadbiskupe Ivane i biskupe Marine, na svoj način danas je među nama živa tisućusedamstotina godina stara duhovna baština u koju je ukorijenjena, u kojoj se izgrađivala i iz koje je rasla četrnaeststoljetna pripadnost hrvatskog naroda Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. U ovome požeškom hramu, posvećenom i mučeniku naših vremena bl. Alojziju Stepincu, s vama zajedno osjećamo kolika je istinita Tertulijanova tvrdnja da je krv mučenika sjeme kršćana. Ono što već 1.700 godina živi na našim prostorima ima u svojim temeljima Isusovu mučeničku krv vjernosti Ocu do kraja i s njom sjedinjenu krv mnogih mučenika. To je snaga iz koje raste život jer u dnu svakog mučeništva je ljubav”, istaknuo je biskup Škvorčević.
Nadbiskup Prenđa je dodao da mučeništvo podneseno za vjeru Crkva smatra posebnim putem i sredstvom svetosti. Mnogo takvih mučenika niklo je i u ovim našim hrvatskim krajevima, od rimskih vremena pa sve do danas, do blaženog Alojzija Stepinca. Ova naša Crkva, ovaj Božji narod kao da shvaća da se s iskustvom križa u osobnom, obiteljskom i narodnom životu ostvaruje izdržljivost i trajanje u povijesnom hodu. Međutim, mučenik se može biti i na nekrvni način. “Mi danas prepoznajemo otajstvo križa, trpljenja i mučeništva u životu mnogih kršćana, vjernika kojima nije odrubljena glava, koji nisu spaljeni vatrom i postavljeni na žar koji peče. To su muževi i žene koji u svom kršćanskom braku iskreno i ozbiljno traže odgovor na svakidašnje i teške probleme svoga bračnog i obiteljskog života, a ponuđeni su im dosta zavodljivi pogledi i prijedlozi koji ugrožavaju istinu i dostojanstvo ljudske osobe. Trpe teške pritiske suvremenog mentaliteta koji u javnosti stvara mišljenja i stavove kako je npr. rastava braka stvar individualnog izbora i normalna stvar. Kada se kršćanski supruzi i roditelji odlučuju za vjernost, za otvorenost životu i daru djece umjesto podrške nailaze na podsmjeh”, upozorio je nadbiskup. Živjeti svoju vjeru u današnje vrijeme često iziskuje pravo junaštvo pa može se reći i mučeništvo. Osim na obitelji to se odnosi posebno na mlade koji su izloženi velikim kušnjama i mukama po pitanju morala. Sv. Lovro i sv. Stošija, dva sjajna lika rane Crkve, suvremenom kršćaninu nose ne samo poruku ustrajnosti i nepokolebljivosti na Kristovom putu vjere nego i poruku osjetljivosti za potrebne. Ta socijalna dimenzija vjere bila je u Crkvi kroz sva stoljeća trajna vrijednost. “Vjernik u hrvatskom društvu pozvan je, i onda kada zbog svojih stavova mora trpjeti, zauzimati stavove Evanđelja o izgrađivanju pravednijeg društva u kojem će prava pojedinaca i naroda biti poštovana. Kršćanin je pozvan i u svojoj Crkvi poticati duh solidarnosti i ljubavi i zauzimati se osobno i javno, ali i u svojoj društvenoj zajednici za korist potrebnih i ugroženih, posebno siromašnih”, poručio je nadbiskup Prenđa na misnom slavlju kojeg je pjesmom uzveličao zbor crkve sv. Lovre pod ravnanjem maestra Alena Kopunovića Legetina. Na kraju slavlja izmoljena je molitva za Požešku biskupiju.