Pozvani ste na poslanje

Dragi đakoni, bliži se trenutak vašeg ređenja i ova će naša katedrala, svečana u svojoj monumentalnosti, naskoro postati svjedokom vaše radosti. Osobitost njezine umjetničke ljepote nadvisit će ljepota milosti koja će ispuniti vaš duh snagom Kristova dara, dara sudjelovanja na njegovu svećeništvu po sakramentu svetoga Reda.

Danas smo svi sretni što možemo sudjelovati u vašoj radosti, diviti se i zahvaljivati Gospodinu za dar kojim vas je obdario. Svi se mi radujemo s vama: vaši roditelji, braća, rođaci, poglavari i odgajatelji, profesori, župnici, redovnički privincijali, biskupi, prijatelji, kršćanska zajednica iz koje ste crpili svoju vjeru, u kojoj je procvao vaš svećenički poziv i koja vas je pratila na putu njegova ostvarenja. Svi mi, a osobito zagrebačka Crkva koja iznova osjeća Gospodinovu ljubav i blagoslov jer se danas njezin prezbiterij obogaćuje i jača novim članovima dijecezanskog i redovničkog klera zahvaljujući vašem posvećenju.

U ozračju duboke duhovne i naravne radosti želimo razmatrati o daru i posvećenju te o ulozi i značenju koje Kristov svećenik i svećenik Crkve ima pred Bogom i ljudima. Kao i obično, pomoći će nam riječ Božja koju smo upravo čuli.

Dragi ređenici, žarko želim da ovo što nam je riječ Božja otkrila u liturgijskom slavlju, postane živa i konkretna stvarnost, stvarnost koja će prožeti cijelo vaše biće. Neka snaga Duha Svetoga u vama učvrsti novo životno iskustvo koje će postati svojinom vašega cijelog života.

Želim da se u ovom trenutku milosti osjetite okruženi i preplavljeni našom ljubavlju. Budite sigurni da ste u Božjem srcu i da vas neizmjerno voli i treba te da u svakome od vas želi izvesti «velika djela», kao u Mariji: «Jer velika mi djela učini svesilni» (Lk 1,49).

Pozvani ste obnoviti iskustvo proroka Jeremije. Evo kako on započinje svoju autobiografiju: «Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te» (Jr 1, 4-5).

Nije li takav početak i vašeg života? I vas je Gospodin pozvao, svakome osobno Bog se obratio «prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi», prije vremena, što znači u Božjoj vječnosti. Oduvijek ste bili pozvani; oduvijek vas «poznaje», točnije, oduvijek ste u njegovoj zamisli i u njegovu srcu.

Jednoga ste dana to naslutili, kasnije ste o tome razmišljali, odlučivali se, sve dok se na kraju niste odlučili ostvariti ga. Došao je trenutak u kojem ćete svoj poziv svečano potvrditi pred čitavom Crkvom i ona ga s današnjim liturgijskim slavljem prihvaća te službeno i javno potvrđuje. Gospodin vas je pozvao u svećeništvo: Crkva će dovršiti taj poziv, potvrditi ga i zapečatiti sakramentom svetoga Reda. Kao što je Bog obećao proroku: «prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih» (Jr 1, 5).

Predragi, nemojte svoj svećenički poziv primiti kao nešto nestvarno i daleko, neosobno, nego uvijek i jedino kao osobni susret s Bogom, kao duboki i iskreni susret i dijalog Boga sa svakim od vas. Živi Bog vas poziva iskazujući vam svoju ljubav, povjerenje i na određeni način svoju želju da vas osvoji, ako mu dopustite, te se potpuno prepustite njegovim naumima. Bog vas ne prestaje pozivati kako bi vaš poziv «za» svećenika s vremenom prerastao u poziv «u» svećeništvo, s postupnim i neprekidnim smjerokazom kako iz dana u dan ostvarivati svećeničku službu u skladu sa voljom Božjom.

Zahvalimo zajedno Gospodinu za neizmjerni dar poziva kojim vas je obdario i molimo da uspijete vjerno, velikodušno i hrabro odgovoriti na taj dar nasljedujući Kristov primjer prema riječima psalma: «Evo dolazim Gospodine, vršiti volju tvoju».

Pozvani ste na poslanje. Prorok Jeremija rasvjetljuje osnovnu, navjestiteljsku značajku poziva. Gospodin mu ovako govori: «Za proroka svim narodima postavih te. Idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti» (Jr 1, 5-7).

Na knjigu proroka Jeremije nadovezuje se apostol Pavao te učenika Timoteja podsjeća na njegov poziv navjestitelja: «Djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni» (2Tim 4, 5). Riječ je o jedinstvenoj ali i teškoj zadaći što potvrđuje i svečani ton apostola Pavla dok se obraća Timoteju: «Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom» (2Tim 4, 1-2).

Naviještaj riječ! Kako je zorno, riječ Evanđelje je «dobra i radosna vijest». Ona otkriva pravo lice Boga i čovjeka. Čovjek ne može živjeti bez istine o Bogu i samome sebi. A Gospodin ovoj neutaživoj čovjekovoj potrebi izlazi ususret s «objavom» ili naviještenom riječi koja dolazi od samoga Boga, a koju je čovjek pozvan slobodno u vjeri prihvatiti.

Iako čovjek ne može živjeti bez istine, često je u napasti zadovoljiti se ispraznim, beskorisnim, varljivim i neostvarljivim, ponekad čak neistinitim i lažnim, ljudskim riječima. Time se izlaže opasnosti da upadne u zamke ovoga svijeta na koje sveti Pavao upozorava vrlo snažnim riječima: «Jer doći će vrijeme kada ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati» (Tim 4, 3-4).

Bez sumnje, u sličnim okolnostima – gdje se manipulira istinom ili se njome prikrivaju raznorazni osobni interesi, nezasitne želje za posjedovanjem i moći koja iskorištava i ponižava druge te gdje prevladava želja za srećom i užitkom po svaku cijenu – teže je naviještati i braniti istinu. Potreban je kritički duh, hrabar odabir, spremnost izdržati i trpjeti za nju ako želimo ostati vjerni povjerenoj zadaći. Upravo to Pavao traži od svoga učenika: «Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, … služenje svoje posve ispuni» (Tim 4, 5).

Kulturi zarobljenoj sumnjama i grijehom treba suprotstaviti nagovještaj nove kulture koja zrači snagom istinske slobode. To je kultura koja se temelji na istini, koja se hrani istinom i u istini pronalazi jedini mogući izvor prave slobode za kojom teže svi ljudi. To je poruka odlučnih Isusovih riječi: «Istina će vas osloboditi» (Iv 8, 32).

Predragi ređenici, sakrament svetoga Reda, koji ćete primiti, suobličit će vas na sebi svojstven način Isusu Kristu, učitelju i svjedoku istine. Ujedno će vas obdariti milošću i odgovornošću za «služenje Riječi» (ministerium verbi). Svakoga od vas Krist izlijevanjem svoga Duha obnavlja kako bi mogli izvršiti poruku svetog apostola Pavla Timoteju: «Služenje svoje posve ispuni» (Tim 4, 5).

U ovom trenutku poslušajmo što prezbiterima poručuje II. vatikanski koncil: «Prezbiteri dakle duguju da sa svima dijele istinu Evanđelja koju u Gospodinu posjeduju. Bilo dakle da pogane, svojim primjernim životom među njima, navode da slave Boga, bilo da onima koji ne vjeruju otvorenim propovijedanjem naviještaju otajstvo Krista, bilo da predaju kršćansku katehezu ili tumače nauku Crkve, bilo da nastoje probleme svoga vremena tumačiti u Kristovu svjetlu, uvijek moraju naučavati ne svoju mudrost nego riječ Božju i sve uporno pozivati na obraćenje i svetost» (Presbyterorum ordinis, 4).

Trudite se razborito i evanđeoski birati među raznim prevladavajućim ali i suprotnim mišljenjima u svijetu. Ponašajte se odgovorno, pred mnoštvom ideja koje nameće suvremena kultura sredstvima društvenog priopćavanja. Ustrajno, strpljivo i s ljubavlju nastojite pronalaziti istinu. Pobožno i revno slušajte Riječ Božju, upijajte je i uživajte u njoj jer ona daje svjetlo i snagu za život. Svima naviještajte Kristovo evanđelje, bez straha, sigurni da jedino tako najbolje i najkorisnije služite čovjeku, jer ga samo istina može ispuniti pravom slobodom i istinskom radošću.

Dobro znamo da je Istina koju treba navijestiti i svjedočiti, stvarna, konkretna, živa osoba – Isus Krist koji se izričito predstavio riječima: «Ja sam put, istina i život» (Iv 14,6). Njega, Krista Gospodina svi mi, nadasve svećenici, moramo naviještati i svjedočiti, kako njegov skroviti život tako i krajnje njegovo poslanje kad je samoga sebe darovao na križu. Tim darom ostvarenim po žrtvi i smrti na križu, svijetu se u potpunosti razotkriva stvarno lice Božje – sama ljubav i milosrđe – kao i stvarno lice čovjeka čija je veličina u tome što mu je ljubav Božja oprostila i spasila ga.

Današnje Evanđelje podsjeća da je Isusova žrtva na križu nagovještena već na posljednjoj večeri, pri blagovanju Pashe s apostolima za čim je «svom dušom čeznuo». Blagujući kruh i vino dao im je nezamislivu, potpunu novost: u kruhu svoje «predano» tijelo, a u vinu svoju «prolivenu» krv za njih i za sve ljude.

Predragi ređenici, kako su divne riječi Krista Gospodina koje je u svom naumu ljubavi povjerio vama, vašoj odgovornoj slobodi i ljubavi po svetoj vlasti koja vam se daje da djelujete «in persona Cristi», Ovo činite meni na spomen! Pozvani ste slaviti Euharistiju, Pashu Gospodnju. Pozvani ste slaviti je obredima i životom.

Predragi, neka Misa nikada ne bude odvojena od života istrošenog u darivanju samih sebe bližnjima. No vaše izgaranje za braću i sestre neodvojivo je od Euharistijskog slavlja. Svi ljudi, svjesno ili nesvjesno, žude za spasenjem, a ono dolazi samo po prikazivanju tijela i prolijevanju krvi raspetoga Krista, jedinog Spasitelja svih ljudi i cijeloga svijeta.

Od vas se, predragi ređenici, očekuje da u susretu i dijalogu s ljudima svojim životom «predstavljate» Gospodinovo tijelo i krv – izvor otkupljenja i novoga života – ne samo po Euharistiji, nego i u svakodnevnim odlukama i činima, darivanjem samih sebe, životom predanim za sve ljude žarom Kristove ljubavi. Samo tako ćete biti sasvim i istinski poslušni Kristovoj zapovijedi: «Ovo činite meni na spomen!»

Sve je to lijepo, izvanredno i privlačno kao što je općenito lijepa, uzvišena i privlačna svećenička «služba», ali je još uzvišenija njezina «tajna» (otajstvo). Povjerena vam je teška zadaća jer se svakodnevno morate suočavati sa svojim slabostima, s ravnodušnošću, neprihvaćanjem ljudi te društvenim i kulturološkim izazovima današnjeg svijeta.

Neka vam Gospodin udijeli sigurnost da nikada nećete ostati sami, zaboravljeni i napušteni. Svakome od nas upućena je riječ po proroku: «Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim» (Jr 1,8).

Dragi ređenici, zagrebačka Crkva koja se priprema za svoju drugu Sinodu u idućoj će pastoralnoj godini posebni naglasak dati pastoralu mladih. To ćemo na osobito način započeti zajedničkim hodočašćem mladih Nadbiskupije i zavjetnim grada Zagreba u svetište Majke Božje Bistričke 11. i 12. rujna ove godine. Vas, dragi ređenici, pozivam da budete uvijek blizi mladima u njihovom traženju susreta s Bogom. Pomozite im na putu vjere, dovedite ih do Isusa. Neka dopuste njemu da ih uzljubi te budu sposobni za hrabre evanđeoske odluke i otvoreni ljepoti i radosti kršćanskoga života koji se ostvaruje u služenju i darivanju samih sebe.

Draga braćo i sestre, vašim molitvama i zajedništvu predajem ovu našu braću, 24 mladomisnika. Dragi ređenici, preporučujući vas nebeskom zagovoru blaženog Alojzija Stepinca i blažene Djevice Marije, Majke Isusove i Majke svećenika, molim Gospodina da se radost današnjeg svećeničkog ređenja protegne na sve godine vašega života i to obilato. Amen.