Nagradu su mu u Svećeničkom domu Betanija u Puli, gdje on provodi svoje umirovljeničke dane, u nazočnosti pulskog dekana preč. Milana Mužine predali načelnik Marko Ravnić i predsjednik OV Saša Škrinjar.

Laureat je, izražavajući zahvalu za primljenu nagradu, rekao: „Ja sam zahvalan, jer ne živimo samo za sebe, nego i za druge.“ Istaknuo je da iz Ližnjana nosi lijepe uspomene te se prisjetio svog dolaska u Ližnjan u kolovozu 1962. godine, „Nisam poznavao ljude, ali sam odmah osjetio da su to dobri ljudi, koji osjećaju što znači biti čovjek. Bio sam oduševljen, pomislio sam ‘tu će se moći raditi i živjeti, tu su ljudi iskreni’. Prisjetio se i prvog posjeta crkvi Majke Božje od Kuj, kada je uvidio veliku pobožnost koju vjernici te župe osjećaju prema toj drevnoj crkvici. Kroz razgovor s predstavnicima Općine prisjetio se tih minulih vremena, ali i nekih kasnijih proslava na koje se uvijek rado odazivao. Raspitao se za mnoge starije i mlađe žitelje Ližnjana.

Preč. Krajcaru to je bila prva župa, i ondje je služio od 1962. do 1982., sveukupno 20 godina i 5 mjeseci. Prijedlog nagrade poslala je Natalia Cararo, a članovi OV su jednoglasno prihvatili.

Svake godine, na svečanosti obilježavanja dana Općine Ližnjan-Lisignano, tradicionalno se dodjeljuju plakete, priznanja i zahvalnice laureatima. Općina Ližnjan-Lisignano dodjeljuje javna priznanja fizičkim i pravnim osobama radi odavanja priznanja za iznimna dostignuća i doprinos u javnom djelovanju od osobitog značaja za razvitak i ugled Općine Ližnjan-Lisignano, a osobito iz područja gospodarstva, znanosti, kulture i umjetnosti, zdravstva i socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, sporta i tehničke kulture, zaštite okoliša te drugih javnih djelatnosti. Priznanja se dodjeljuju temeljem Odluke o javnim priznanjima Općine Ližnjan-Lisignano.

Nažalost, u travnju 2020. godine bile su na snazi stroge epidemiološke mjere vezane za epidemiju COVID-19 te svečanost zato nije održana. Stoga su laureati za 2020. godinu napokon primili zaslužena priznanja u sjedištu Općine, na dan Općine, 15. travnja 2021., ali ipak u nešto skromnijem izdanju budući da su, nakon godinu dana od planirane svečanosti, i dalje na snazi oštre epidemiološke mjere. Preč. Atiliju Krajcaru, obzirom na visoku dob i zdravstvene tegobe nagradu su načelnik Ravnić i predsjednik Općinskog vijeća predali u svećeničkom domu dan kasnije, u petak 16. travnja.

„Preč. Atilije Krajcar rođen je u Žminju, u selu Pamići, 26.9.1934. godine. Zaređen je za svećenika 21.8.1960. godine u Puli. Prva župa u kojoj je službovao bila je Ližnjan i Šišan, od 1962. do 1982. godine. Dakle, punih 20 godina i 5 mjeseci vodio je župe Ližnjan i Šišan. U tom je vremenu, svakako treba istaknuti, napravio puno dobroga za naš narod“, istaknuto je u prijedlogu za dodjelu nagrade.

„Počevši od vrlo uspješnih misija, generalne obnove župnoga stana koji je bio u ruševnom stanju, elektrifikacije zvona, po cijele dane je radio u vrtu, ljudima je pilio drva svojom pilom po Ližnjanu… bio je neumoran i uvijek na usluzi svojim župljanima. Kada je došao u Ližnjan, prozori na crkvi Sv. Martina b. su bili drveni i truli, pa je napravio najprije betonske koje je sam zabetonirao. Glavni prozor, najveći, iznad ulaznih glavnih vrata bilo ga je strah napraviti od betona jer nije tada bilo armature pa je išao napraviti vitraž i rekao si je ‘ukoliko na tom najvećem prozoru uspije vitraž sv. Martina b., tada će na ostalim prozorima maknuti beton i na svima napraviti vitraže’. Tako je na kraju i učinjeno, pa crkva Sv. Martina b. ima danas, zahvaljujući preč. Krajcaru i mještanima sela – donatorima devet jedinstvenih vitraža.

Preč. Krajcar jedini je ližnjanski župnik koji je imao uz sebe redovnice. Vrlo rado se svake godine odaziva na proslavu Majke Božje od Kuj i Martinje. Osim u Ližnjanu, napravio je mnogo i u Šišanu i u Jadreškima koji danas imaju crkvicu Majke Božje Fatimske zahvaljujući baš njemu. Na mjestu te današnje crkvice bila je nekada Hrvatska škola koju je on sam otkupio od jednog mještanina iz Jadreški te je posvećena 1967. godine, za vrijeme biskupa Nežića.

Osobno smatram da je naš bivši župnik ostavio našim župljanima, kako Ližnjana tako i Šišana i Jadreški, veliku vrijednost koju ima malo koja župa“, istaknuto je u prijedlogu za dodjelu nagrade.

Nakon Ližnjana i Šišana, od 1982. bio je župnik u Karojbi, Rakotulama i Kaldiru, a obnašao je i službu pazinskog dekana. Umirovljen je 2012. godine i nastanjen u Svećeničkom domu u Puli. Kanonikom pulskog stolnog kaptola sv. Tome apostola imenovan je o svetkovini sv. Maura u Poreču 2019. godine.

Vlč. Krajcar je prije svećeničkog ređenja, nakon kratkog vremena u bogosloviji, te nakon odsluženja vojnog roka, bio u zatvoru slijedom montiranog procesa od strane komunističkog režima. Svoje zatvorske dane provodio je s još dvojicom istarskih svećenika, Antom Žufićem i Draganom Domšićem. Vlč. Krajacar tri je godine odslužio u komunističkim zatvorima, od 1955. do 1958.