Na svečanom euharistijskom slavlju kojem je predsjedao koncelebrirali su šesnaestorica svećenika među kojima mons. Antun Perčić generalni vikar, preč. Josip Koprek, ravnatelj Svećeničkog doma, preč. Damir Bobovec, preč. Mario Kopjar, umirovljeni svećenici korisnici Svećeničkog doma, vlč. Ivica Puškadija župnik župe Sveti Juraj na Bregu gdje je svečar bio župnik punih 37 godina i vlč. Karlo Kruljac župnik iz svečareve rodne župe Belica. Na zahvalnom misnom slavlju dijamantnog jubileja okupili su se obitelj, rodbina i prijatelji preč. Kozjaka te djelatnici Svećeničkog doma. Preč. Kozjak svetu misu je prikazao za svoje pokojne roditelje, brata i sestru.

Uvodeći u sveto misno slavlje preč. Kozjak je pozvao na promišljanje i preispitivanje kako svatko od nas koristi talente koje mu je Gospodin darovao. Istaknuo je da  mu je bila želja jubilej proslaviti u intimnom krugu braće svećenika, obitelji i prijatelja, zahvaliti Gospodinu na daru života, obitelji iz koje je potekao te na daru svećeničkog poziva koji je nastojao živjeti i ostvarivati posljednjih šezdeset godina.

Prigodnu propovijed održao je preč. Josip Koprek koji je kazao da je prigodno takav jubilej slaviti upravo na današnju svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, kada je slavljenik i bio zaređen za svećenika 1962. godine. Svetkovina Petra i Pavla potiče nas da promišljamo o smislu i značenju svećeničkog poziva.

Petar i Pavao od Boga su pozvani na posebnu službu, da budu stupovi njegove Crkve. Važno je uočiti kako njih dvojica, družeći se s Isusom spoznaju dvije važne stvari; prva je da su grešni i slabi ljudi, a druga da Božjoj riječi koja ih grešne poziva treba vjerovati, rekao je propovjednik. Apostol Pavao spoznaje svoju grešnost i nedostojnost Božjeg povjerenja te svoju službu i poslanje u Crkvi pripisuje Bogu i njegovoj milosti: „milošću Božjom jesam to što jesam“.

„Bog je u jednom trenutku pogledao na njega, odabrao ga, očistio od njegove grešne prošlosti i učinio ga izabranom posudom da navijesti Evanđelje svemu tadašnjem svijetu“, rekao je preč. Koprek.

I apostol Petar u događaju čudesnog ribolova spoznaje svoju grešnost i govori Isusu: „Idi od mene Gospodine, grešan sam čovjek“. No povjerenje s kojem je bacio mreže na Isusovu riječ usprkos tome što se to protivilo zdravom razumu, bilo je dovoljno da ga Isus izabere i postavi za apostolskog prvaka, kao što smo čuli u današnjem evanđelju: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.“

Iskustvo ove dvojice grešnih, ali i odvažnih ljudi govori nam da nas Gospodin treba baš onakve kakvi jesmo i poklanja nam svoje povjerenje, kazao je preč. Koprek te nastavio: „Bog nudi časnu i uzvišenu službu, a kad ljudi prihvate onda ih čudesno mijenja i osposobljava za zadaću koju ima povjerava.“

Primjer toga su i sveti Petar i Pavao koji su svatko na svoj način bili svjedoci i mučenici za Isusa i njegovo Evanđelje: „Svjesni svoje grešnosti i nedostojnosti ipak su svu svoju vjeru poklonili Isusu i svojim svjedočanstvom postavili temelje Kristovoj Crkvi“, protumačio je propovjednik.

Svatko tko je pozvan u svećeničku službu, na svoj način, s talentima koje je primio i koje je nastojao oplemeniti i umnožiti, doprinosi Crkvi i širenju Evanđelja, pa i onda kada završi svoju aktivnu službu i nadalje u povezanosti s Isusom djeluje kao svećenik, da svojim životom propovijeda, da svojom molitvom potpomaže sve one koji se preporučuju u njegove molitve.

„U onoj mjeri u kojoj smo povezani s Kristom, u mjeri u kojoj se damo od njega oblikovati tako će na koncu izgledati naš život i naše svećeništvo“, rekao je preč. Koprek. Završio je propovijed riječima čestitke slavljeniku uz želju da i nadalje svakog dana ustraje i u suradnji s Božjom milošću svoje srce oblikuje da bude što sličnije Presvetom Srcu Isusovu.

Preč. Ivan Kozjak rođen je 5. svibnja 1936. u Belici kod Čakovca. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1962. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera. Mladu misu proslavio je 15. srpnja iste godine u rodnoj Belici. Bio je dvije godine na službi kapelana u Bjelovaru, a zatim je šest godina bio župnikom u Ruševu, odakle je dvije godine upravljao i župom Čaglin. Nakon toga je nešto kraće od godine dana upravljao župom Velika Trnovitica i župom Ladislav. U jesen 1972. godine preuzeo je župu Sveti Juraj na Bregu u gornjem Međimurju gdje je bio župnikom sve do 2009. godine kada je umirovljen te danas živi u Svećeničkom domu u Varaždinu.