Misno slavlje predvodio je preč. Kancijanić, a propovijed je izrekao  porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan. Suslavilo je petnaestak svećenika iz raznih dijelova Porečke i Pulske biskupije.

Na početku propovijedi, biskup Milovan je podsjetio da se ove godine navršava 250 godina od izgradnje župne crkve, pa je i to prilika da slavlje blagdana bude još svečanije, a tomu pridonosi i proslava 60 godina svećeništva preč. Kancijanića. Naglasio je kako nije poznato zašto su nakon izgradnje crkve, umjesto ranijeg zaštitnika sv. Antuna, za zaštitnika izabrani apostoli Šimun i Juda Tadej, no ti su sveci dobro prihvaćeni. „U svakom slučaju, ovaj blagdan dvojice apostola ovdje u Tinjanu uvijek asocira na naše duhovne početke i temelje, na početke Crkve i presvetoga Djela što ga je Bog po Isusu Kristu izveo za spasenje ljudskoga roda“, istaknuo je.

Osvrćući se na prvo čitanje, propovjednik je istaknuo da se u tome tekstu nalazi opis Crkve kojoj je ugaoni kamen Krist, a apostoli su u temeljima. Na to se nadovezuje evanđelje u kojem čitamo kako je Isus izabrao prve apostole da budu s njim i dao im zadatak da idu propovijedati. To će činiti nakon Isusova Uskrsnuća kad će naviještati evanđelje, Radosnu vijest spasenja, rekao je.

„Među tim prvim odabranima nalaze se i današnji patroni. Krist je apostole izabrao među običnim ljudima i ostavio im moćna sredstva kojima će se obraniti od krivovjerja, a to je Evanđelje, euharistija, snaga Duha Svetoga i apostolska vjernost biskupa i rimskih papa. Zato kažemo da Crkva nije obična skupina ljudi, ona je živi organizam, jer joj je Isus Krist glava, Duh Sveti duša koji ju prosvjetljuje da može biti ‘svjetlo svijeta i kvasac dobra’“, dodao je.

U nastavku propovijedi, biskup Milovan se osvrnuo na visoki jubilej preč. Kancijanića. „Razlog i smisao proslave je zahvala Bogu, ali i zahvala mnogim ljudima koji su bili sudionici u rastu, dozrijevanju i ostvarivanju jednoga svećeničkog života i poslanja. Mi sakupljeni u ovoj župnoj crkvi želimo se pridružiti našemu svečaru u činu zahvaljivanja, jer 60 godina svećeništva je pravi razlog za davanje hvale i slave Bogu“, rekao je biskup.

„Čovjek spontano prebire u srcu prijeđeni put i sve što je doživio i proživio tijekom šest desetljeća. Sjeća se sigurno radosnih početaka. Naš svečar se sigurno spominje svoje rodne župe, obiteljskog doma i svojih dragih preminulih roditelja. U ovom trenutku naš se svečar sjeća i mnogih vrijednih i plemenitih ljudi koji su mu se našli na njegovu životnom putu: profesori u sjemeništu, dobročinitelji, prijatelji, suradnici kako svećenici, tako i vjernici laici“, dodao je.

Naglasio je da se preč. Marijan od samih početaka svoje svećeničke službe pokazao kao svećenik blizak narodu, posebno s raznim inicijativama posvećenim djeci i mladima, te obiteljskom pastoralu. Kratko se osvrnuo i na mjesta u kojima je službovao te naglasio kako je u svim župama dao ono najbolje što je kao svećenik znao i mogao u naviještanju evanđelja i katehizaciji te cjelovitom pastoralnom radu, a i danas ga se vjernici rado sjećaju. Biskup je kratko nabrojao mjesta gdje je preč. Kancijanić služio: Lindar, Sovinjak, Stari Pazin, Buzet i Črnica, Marčana i Loborika, te Kaštelir odakle je obnašao službu generalnog vikara Biskupije u Poreču.

„Svi mi danas okupljeni na ovom bogoslužju možemo zahvaliti Bogu s vlč. Marijanom, ali i zahvaliti za njega, čovjeka plemenitoga, ustrajnoga u službi Crkvi i narodu. Misleći na svoje zvanje, i on može sa sv. Pavlom ponoviti ‘zahvalan sam onome koji se smatrao dostojnim povjerenja i pozvao me u svoju službu’“, istaknuo je.

Biskup je posvijestio kako Krist po svećenicima i danas vrši svoju službu. „On i danas gleda pred sobom ljude umorne i iscrpljene brigama u obitelji i na poslu, koji su opterećeni, koji su pali u depresiju i izgubili smisao života. Tim ljudima pokazati empatiju uloga je svećenika. Isus je rekao ‘bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite’. Možemo reći da je u suvremenom svijetu više nego ikad veliki utjecaj demona na razne načine. Stoga je važno poslanje svećenika za naviještanje istine o Bogu i čovjeku, ali i naviještanje evanđelja milosrđa i oproštenja za karitativno djelovanje, za molitvu i razgovor. Znamo da je svećenička služba vrlo važna i vrlo odgovorna. Svećeniku je potrebna živa vjera, ljubav prema svom zvanju, dobrota i razboritost, takt, izdržljivost, a pravi svećenički primjeri ostaju nezaboravljeni“, rekao je biskup te podsjetio kako su još uvijek živa sjećanja na primjer bl. Miroslava Bulešića u župama gdje je djelovao, u Baderni i Kanfanaru.

„Stoga, podržimo svećenike u njihovu odgovornom radu“, potaknuo je biskup vjernike te na kraju izrekao čestitku svečaru. „Uime svega okupljenoga Božjega naroda i svoje osobno ime najsrdačnije Ti čestitam dijamantni jubilej, 60 godina Tvoga svećeničkog služenja. Tijekom svih tih godina trudio si se sijati sjeme Riječi Božje, u dobrom i zlom vremenu, buditi nadu, ohrabrivati, upućivati, okupljati i voditi. Neka Ti Bog, koji je Gospodar žetve, bude najboljom hvalom i zahvalom, utjehom i nagradom. Čestitamo Ti, zahvaljujemo Ti i kličemo Ti: živio naš preč. Marijan Kancijanić“.

Nakon popričesne molitve uslijedile su čestitke te darivanje. Tim je dijelom moderirao pazinski dekan i župnik preč. Mladen Matika. Uime susjednih župa Sveta Lucija i Stari Pazin, gdje je svečar djelovao, čestitku je izrekla Mirjana Ferenčić, a ona i suprug zajedno su svečaru predali na dar košaru s plodovima zemlje.

Uime Župe Tinjan slavljeniku se obratila Beatrice Antolović, a predstavnici župe slavljeniku i biskupu Milovanu uručili su na dar svakome po jedan tinjanski pršut, namirnicu koja je u novije vrijeme, zahvaljujući dugogodišnjem održavanju internacionalnog sajma ISAP-a, vinula tu općinu središnje Istre u sam vrh europske gastronomske scene. Osim toga, slavljeniku su darovali sliku Tinjana u tehnici akrila, djelo diplomirane slikarice Anite Belasić iz Pazina.

Nakon svega, riječima zahvale okupljenima i svima koji su doprinijeli organizaciji svečanosti, obratio se i sam svečar. On je ukratko upozorio da i danas zlo vješto zavodi ljude, „živeći bez Boga, kao nešto napredno, a kako današnji svijet živi bez Boga vidimo svaki dan u nevoljama koje tište ljude, napose mlade“. „Okupljajmo se oko Isusa, osobito na svetim misama, slijedimo Gospodina Isusa kao Šimun i Juda Tadej, koji su život svoj položili svjedočeći za njega. Organizirajmo slavlja naših svetih zaštitnika, ali u prvom ih redu slijedimo u primjeru života“, rekao je slavljenik čestitajući svima svetkovinu.

Misu je zaključio himan „Tebe Boga slavimo“. Tinjan se kao župa prvi se put spominje 1177. godine. Župna crkva je sagrađena 1773. i posvećena 1778. po rukama biskupa Polesinija. Obnavljana je 1895., 1964. i 1985. godine. Zvonik, odvojen od crkve, sagrađen je 1762. godine. Visok je trideset metara s dva zvona.

Ranija župna crkva bila je posvećena svetom Antunu opatu. Župni arhiv bilježi zapise od 1784. godine. Župa ima dvije vjeronaučne dvorane. U mjestu je osnovna škola. U župi se nalazi jedno groblje, koje je nedavno prošireno.

Župna crkva svetih Šimuna i Jude, apostola u Tinjanu jednobrodna je građevina sa svetištem i sakristijom. U crkvi je smješteno više oltara: glavni oltar sa svetohraništem i kipovima svetih Šimuna i Jude Tadeja, oltar sa slikom svetih Ivana i Pavla, oltar sa slikom „Smrt svetog Josipa“, oltar svetog Antuna s drvenim retablom iz XVII. stoljeća, oltar s gipsanim kipovima BDM, svete Ane i svete Agneze te kameni oltar prema puku s ambonom. Gipsani kip

Srca Isusova nalazi se na postolju. Na stropu i zidovima crkve postoji sedam slika Girolama Cornera. Na pjevalištu se nalaze orgulje iz 1868. godine. Na dnu crkve postoji ploča sa zapisima, po godinama, provedenih radova obnove od 1964. do 2007. koju je dao postaviti tadašnji, dugogodišnji tinjanski župnik pok. Ivan Macinić.