Predavanje je bilo održano bez publike, a zainteresirani su ga mogli pratili putem mrežne stranice www.festa2021.hr te na internetskim kanalima Dubrovačke biskupije.

Ove godine navršava se točno 300 godina od završetka izgradnje Moćnika dubrovačke katedrale. Nakon što je u vremenu nakon Velike trešnje katedrala građena i 1713. godine napokon dovršena, sedam godina kasnije u katedrali je dovršena i posebna kapelica – Moćnik. U nju su upravo na blagdan sv. Vlaha 1721. godine svečanom procesijom vraćene svetačke relikvije spašene iz ruševina stare romaničke katedrale srušene u potresu koje su se preko 40 godina čuvale u kapitulu dominikanskoga samostana.

Dr. Lupis je uvodno kazao je da Crkva u hrvatskim zemljama imala ulogu najozbiljnije starateljice uspomena i najstarijeg kulturnog lučonoše i da se rano u njenom krilu počela razvijati svijest o kulturnim vrijednostima i snazi svjedočenja pojedinih predmeta materijalne kulture u potrebi njenog očuvanja. Baština prikupljena tijekom vremena unutar Crkve uvijek je imala duboku povezanost sa življenjem i slavljenjem vjere te su riznice nastale zahvaljujući samoj liturgiji, a ishodišna mjesta nastanka riznica su sakristije.

Spomenuvši riznicu dubrovačke katedrale Gospe Velike, predavač je kazao da je to jedini primjer državne riznice u hrvatskim krajevima gdje su se čuvali darovi i vladarske isprave, a o njoj je skrbilo po troje članova vlastele. U dubrovačkoj tradiciji nailazi se na bogat terminološki spektar o tome kako se riznica nazivala, pa je predavač naveo neke: Moćnik, Moćiste, Svetilnica, Shrana, Sveta blagajna.

Termin Moćnik odnosi se na prvostolnu riznicu a, istaknuto je, dubrovačka državotvorna zaljubljenost u prikupljanju moćnika i skrb za njihovo čuvanje posjeduju određenu transcendentalnost.

U prvotnom kršćanstvu nije bilo magijske pobožnosti prema stvarima, objasnio je dr. Lupis, već se postavljanje moći u kršćanskoj liturgiji smatralo da je milost Kristova ušla u tijelo mučenika te da se štovanjem čestica njihova tijela slavi sam Krist.

Nadalje, predavač je upoznao gledatelje s načinom štovanja moći gdje je kazao da se javnom štovanju moći smiju izlagati svetačke moći, a moći blaženika nose se samo tamo gdje je Sveta Stolica dopustila misu i časoslov određenog blaženika, zabranivši strogo pritom prodavanje svetih moćiju.

Vezano za dolazak moći sv. Vlaha u Dubrovnik dr. Lupis je kazao da se zbio, po lokalnoj tradiciji, u vrijeme bizantskog cara Konstantina VIII., gradskog suca Lampridija i nadbiskupa Vitala u 11. stoljeću. Vrijeme nadbiskupa Vitala je bilo važno za sudbinu Dubrovnika kao regionalnog središta i preklapanja političkih i crkvenih interesa. Dolazak moći sv. Vlaha u tom razdoblju potvrdio je iznimnu važnost za bizantsku politiku na jadranskom području.

Predavač je zatim javnosti predstavio neke od najvažnijih moćnika te ih podrobnije opisao. Jedan od važnih predmeta u katedralnom Moćniku je zlatna staurotheca izrađena u carskoj radionici, a datira iz druge polovice X. stoljeća. Ona je vrijedan primjer u svjetskim razmjerima i najvrjedniji izvorno sačuvan liturgijski predmet od plemenitih kovina bizantskog stilskog izričaja u Hrvatskoj, te i najstariji izvorno sačuvan moćnik u Moćniku dubrovačke prvostolnice.

Još jedan važan moćnik je i glava sv. Vlaha u obliku bizantske tijare. Današnji oblik i izgled moćnik je dobio u restauraciji mletačkog zlatara Francesca Ferra 1694. godine, pri čemu je zlatar poštovao stari oblik bizantske krune.

Iznimna dragocjenost katedrale je i križ s djelićima s moćima kamenog groba Kristova. Posebna vrijednost su i moćnici sv. Petrunjele i sv. Domicile iz prve polovice X. stoljeća, nastali vjerojatno kao otkovi bizantskog zlatnog novca.

Predavač Lupis spomenuo je i ruku sv. Vlaha koja je najvrjedniji, ali i najstariji komad normanskog zlatarstva u svijetu. Spomenuto je još moćnika kao što su moćnik ruke sv. Tripuna, koji je rad nepoznatog zlatara sačuvan u izvornom obliku i najstariji posve sačuvan izvorni relikvijar. U relikvijama moćnika dubrovačke prvostolnice čuva se i moćnik Svetog Križa u formi patrijarskog/nadbiskupskog dvogrednog križa koji ima željezni trn, a taj trn je služio da se upre u komad drva štapa hodočasnika.

Predavač je također govorio i o čuvanju moći u Dubrovniku tijekom povijesti te naveo povijesne zapise koji o tome govore.

Jedan od primjera štovanja moći u Dubrovniku ogledao se u ostavljanju ulja da gori u vječnim svjetiljkama ispod moćnika. Rigorozne presude izricale su se svima koji su dirali moćnike ili ih ukrali.

Predavač je istaknuo da Dubrovnik čuva najveću kolekciju relikvija glava među njima je i glava sv. Srđa koja potječe iz 12./13. stoljeća. Također je spomenuo i moćnik glave sv. Šimuna koji je vrhunski primjer romaničkog stila te na sebi ima najljepši prikaz sv. Vlaha i jedan je od 34 moćnika glave u dubrovačkoj prvostolnici.

U moćniku se čuva i moćnik lijeve ruke sv. Vlaha koji je bio ukraden 1667. godine i odnesen u Genovu, ali je kasnije vraćen uz najveće počasti. Na tribini je spomenut i najreprezentativniji moćnik majstora fantastičnih životinja. Ta skupina se ubraja u vrh dubrovačkog zlatarstva, kao i moćnik sv. Marije Magdalene.

Uime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije tribinu je moderirala Ana Marčinko, a u katedrali su uz katedralnog župnika don Marina Lučića bili nazočni rektor crkve sv. Vlaha don Hrvoje Katušić i ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić.

Druga tribina održat će se sljedećeg četvrtka, 28. siječnja, u 19 sati. Predavanje “Barokno uređenje Moćnika dubrovačke katedrale” održat će dr.sc. Daniel Premerl s Instituta za povijest umjetnosti. Tribina će se moći pratiti putem interneta.