Predavač je na početku predavanja istaknuo neke oznake trenutnog stanja kateheze odraslih u hrvatskom društvu. Ustvrdio je da su pastoral i kateheza najvećim dijelom usmjereni na djecu i mlade, da ne postoje vlastiti modeli kateheze odraslih u većini župnih zajednica, da su oblici kateheze odraslih fragmentirano razasuti uglavnom u ambijentima pokreta, udruga i skupina vjernika te je naglasio pitanje kvalitete i cjelovitosti kateheze odraslih u istim ambijentima. „Ne bismo smjeli katehezu odraslih svesti samo na to što mi kao Crkva pokušavamo činiti u odnosu na odrasle vjernike“, rekao je dodavši da treba uzeti u obzir činjenicu da neki odrasli vjernici provode tzv. samokatehezu i samoodgoj.

Profesor Vranješ potom je predstavio preduvjete drugačijega djelovanja. Naglasio je pitanje župne zajednice rekavši da je potrebno mijenjati mentalitet i iskustvo članova te zajednice. „Danas nije moguće govoriti o katehezi odraslih bez obnove same zajednice“, istaknuo je dodavši da bi zajednica trebala biti generativna, odnosno u vjeri rađajuća zajednica.

„Značenjska prisutnost zajednice u životu pojedinih vjernika pokazuje se izuzetno važnom upravo u vremenu likvidnog, tj. razvodnjenog identiteta budući da suvremeni procesi globalizacije prijete dodatnom radikalizacijom individualizacije i likvidnosti upravo u periodu prijelaza prema odrasloj dobi i zahtjevnostima života odraslih. Čimbenici koji u ovome pogledu dodatno usložnjavaju situaciju svakako su socijalna i ekonomska kompetitivnost, kao i brzina, tj. eksponencijalno ubrzanje svih navedenih procesa. Sve to čini izuzetno propusnim i nepotpunim procese identitetske identifikacije koji bi trebali voditi formiranju osobnosti odraslih“, ustvrdio je predavač te dodao da je zato nužan tzv. generativni pastoral. Pojasnio je da je to pastoral koji poštuje načelo teritorijalnosti, ali ne upada u zamku šablonskog uokvirivanja pastoralne stvarnosti koje producira isključivo zadovoljenje potreba često površno shvaćene institucionalnosti.

Profesor Vranješ kazao je također da je u današnjem kontekstu župnim zajednicama potreban mentalitet otvorenosti i integracije. „Istinska kateheza odraslih neće biti moguća u bilo kakvoj zajednici“, ustvrdio je dodavši da smatra da se u župnim zajednicama ne vodi dovoljno računa o toj činjenici. „Zato je duhovnost i mentalitet integracije ono što danas treba posebno naglasiti kao preduvjet istinskih katehetskih procesa“, istaknuo je.

Potom je govorio o specifičnim pastoralno-katehetskim preduvjetima istaknuvši drugačije pristupe u pogledu sazrijevanja racionalnosti vjere, eklezijalno proživljenu vjeru te prikladnije povezivanje pastoralno-katehetskih nastojanja s liturgijskim kontekstom života. „Nužno je daleko snažnije raditi na prožimanju racionalnosti ljepote vjere“, rekao je te naglasio važnost korištenja prikladnog jezika kako bi bilo moguće upoznavanje i dublje poniranje u otajstva kršćanske vjere. Kao jedan od suvremenih izazova, naglasio je uvođenje vjernika na ispravan način u obrednost Crkve.

Na kraju izlaganja, profesor Vranješ ukratko je predstavio prinose sinodalnosti u kontekstu poimanja zajednice koja će omogućiti istinsku katehezu odraslih. Ti prinosi vide se u prijelazu od prestrukturirane i centralizirane zajednice prema otvorenijoj, te zajednici snažnijeg sudjelovanja, prijelazu prema snažnijem aktualiziranju iskustvene ekleziogeneze te prijelazu prema strukturama koje potiču i koje istinski služe obnavljanju zajedništva na svim razinama.