„Mnogo puta u svojoj dvije tisuće godina dugoj povijesti kršćanstvo se nalazilo pred izazovom ulaska u novu kulturu“, rekao je prof. Valković na početku, podsjetivši na inkulturaciju u židovski i antički svijet.

„Naravno, u drugačijim okolnostima, to pitanje doživljavamo i danas pred izazovima – kako smo u naslovu izrekli koristeći riječi pape Benedikta XVI. – novog virtualnog kontinenta“, dodao je. Napomenuo je da cilj uvodnog predavanja „nije ponuditi rješenja i recepte već pobuditi pitanja i otvoriti perspektive promišljanja“. Zatim je s nekoliko podataka istaknuo fenomen globalne proširenosti i prisutnosti suvremenih medija i virtualnog prostora na svim područjima života.

Prof. Valković podsjetio je na riječi pape Benedikta iz 2008. godine: „Ne postoji nijedno područje ljudskoga iskustva, osobito ako u obzir uzmemo obuhvatnu pojavu globalizacije, na kojemu mediji nisu postali konstitutivni element međusobnih odnosa i društvenih, ekonomskih, političkih i religijskih procesa“

Potom je prikazao prve susrete religije i svijeta interneta. Prvi umreženi forum za rasprave o religijskim, etičkim i moralnim implikacijama ljudskog djelovanja Net.religion otvoren je 1977. godine. Katolička Crkva u svijet interneta stupila je 1995. kada je na stranici vatican.va objavljena Papina božićna poruka. Magazin Time je 1996. objavio broj Jesus Online u kojem su navedeni desetci stranica s vjerskim temama. Prva međunarodna konferencija o odnosu religije i interneta održana je 2001. u Danskoj.

„Govoriti o suvremenim medijima u prvom redu treba biti svjestan da se ne nalazimo pred sredstvom, instrumentom komuniciranja već pred jednim prostorom“, naglasio je prof. Valković. U njemu postoji mnoštvo ponuda, a u središte dolazi neprestana komunikacija i potvrda vlastitoga „biti, postojati, biti prihvaćen od kruga prijatelja“.

„Kada je riječ o virtualnom prostoru sama virtualnost se doživljava kao mogućnost ostvarenja (ono nije definirano već neprestano otvara nove mogućnosti oblikovanja). Zato je osoba u virtualnom prostoru u neprestanom procesu konstrukcije i rekonstrukcije vlastitog identiteta te ima mogućnost oblikovati toliko identiteta koliko ima virtualnih tijela koje može inkorporirati“, istaknuo je predavač.

„Jako je važna odrednica virtualnih prostora ‚fluidnost‘ ili odsustvo definiranih pripadnosti i čvrstih uporišta. Tu prepoznajemo da se virtualni prostor savršeno uklapa u postmodernu kulturu gdje sve postaje moguće“, dodao je. „Zato je i shvatljivo da u tim prostorima nalazimo najrazličitije i nerijetko kontroverzne sadržaje … a lijepo i ružno, istinito i lažno, pozitivno i negativno, dobro i loše, ono što oplemenjuje i ono što razgrađuje je stavljeno jedno uz drugo bez ikakvih naznaka hijerarhijske strukture ili nekih ljestvica prioriteta“, upozorio je prof. Valković, ukazavši da je to veliki izazov kršćanstvu.

Ustvrdio je da se tako u virtualnom prostoru dovode u pitanje istina, autoritet i Sveto. Pritom je ukazao na dva pojma koji govore o drugačijim mogućnostima doživljavanja vjere u kontekstu virtualnosti: cyber religion te religion online i online religion. Uz to spomenuo je i pojam Cyber teologija.

Na kraju predavanja kao neke konkretne poticaje za promišljanje prof. Valković naznačio je potrebu dubljeg promišljanja o „komunikacijskoj“ i antropološkoj dimenziji virtualnih prostora i komunikacije koja se u njemu odvija te činjenicu da današnjim mladima jako nedostaju iskustva (fizičkog) zajedništva i druženja.