Predavanje profesora Teste Bappenheima o religijskim simbolima u javnim prostorima
U Auli Sveučilišta u Zagrebu profesor Stefano Testa Bappenheim održao je u četvrtak 8. rujna predavanje o religijskim simbolima u javnim prostorima u zakonodavstvima i judikaturama europskih zemalja, u latinskoj Americi i SAD-u. Iznijevši brojne pravne primjere, situacije, pojedinačne sudske odluke i presedane, kao vrsni stručnjak u toj materiji crkvenog prava, prikazao je svu složenost, izazovnost, ali i potreban oprez u poimanju religijskih simbola u javnim prostorima i njihovu tretmanu.
U sklopu uspostave suradnje na području kanonskog i crkvenog prava među sveučilištima u Camerinu i Zagrebu, profesor Stefano Testa Bappenheim, jedan od vodećih stručnjaka na tom području i autor opsežne knjige „I simboli religiosi nello spazio pubblico. Profili giuridici comparati“ održao je na talijanskom jeziku jednosatno predavanje o religijskim simbolima u javnim prostorima naslovljeno „Il problema dei simboli religiosi nello spazio pubblico nella giurisprudenza europea e USA” (hrv. Problematika vjerskih simbola u javnom prostoru u jurisprudenciji u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama).
Profesor je posjetio Zagreb na poziv Sveučilišta u Zagrebu, kao rezultat inicijative Sveučilišta u Camerinu i samog profesora Teste Bappenheima zbog niza kontakata i zajedničkih interesa te suradnje s profesorom prava Ivanom Milotićem na području prožimanja kanonskog i civilnog prava, ali i stoga jer obojica predaju tu materiju na matičnim pravnim fakultetima. Bitan obol uspostavi suradnje i organizaciji predavanja dala je Katedra za opću povijest prava i države Pravnog fakulteta u Zagrebu s predstojnicom profesoricom Zrinkom Erent-Sunko, na kojoj se katedri kao matičnoj održava nastava i iz izvora kanonskog prava.
U predavanju se profesor Testa Bappenheim osvrnuo na poimanje i definiranje pojma religijskih simbola i javnog prostora ustvrdivši da je riječ o vrlo fluidnim pojmovima koji su promjenjivi u vremenu, od mjesta do mjesta, ali i da su često ovisni subjektivno o samome promatraču, jer ono što je nekome religijski simbol dubokoga značenja, nekome drugom, tko nije vjernik, je pak nešto banalno i sasvim uobičajeno. Posebno je, pozvavši na oprez, to razložio na primjeru prikaza likova u kojima katolici prepoznaju uzore, dok je to nekom trećem tek prikaz s čisto subjektivnim asocijacijama. U tome je smislu ustvrdio da religijski simbol ne može biti diskriminatoran za onoga tko ga takvim ne doživljava, nego kao nešto svakodnevno i uobičajeno te bez nekog dubljeg značenja povrh onog redovnog. Raspelo je za vjernika puno simoblike, za onoga tko nije vjernik to su tek dva ukrižena komada drveta. Posebno su zanimljivi i istančani bili profesorovi osvrti na niz konkretnih slučajeva, tj. takvih koji su se dogodili i za sobom ostavili niz pravnih dvojbi i kvalifikacija s naglaskom na kršćanskim simbolima poput raspela, križa u osnovnoj pojavnosti, prikaza svetaca i božanskih osoba, deset Božjih zapovijedi, prisega i krilatica koje spominju Boga i dr. Obradio je primjerice, raspela koja su se tijekom pandemije u Bavarskoj postavljali u državne i javne ustanove, velika raspela u naseljenim mjestima, raspela na grobljima, raspela na različitim memorijalima i memorijalnim grobljima (vojnici iz velikih ratova), u muzejima, kipove svetaca u muzejima, ali i javnim ustanovama, vjerske simbole u školama, na izletima školaraca, specifičnu odjeća koja u javnom prostoru ukazuje na vjersko određenje, nošenje nakita kršćanske simbolike kada to čine predstavnici državnih i javnih tijela u duboko sekulariziranim društvima, kršćansku simboliku na službenom državnom znakovlju, ali i u grbovima i znamenima raznih privatnih udruženja i dr.
Posebno zanimljiv dio predavanja odnosio se na prerastanje religijskih simbola u identitetska obilježja ili takva obilježja koja su prema trećima nediskriminatorna jer imaju kulturno-povijesno, umjetničko, nacionalne i drugo značenje. U nizu primjera iz pravnog poretka u Francuskoj posebno se osvrnuo na problematiku čuvene pariške crkve Notre-Dame koja je kao živa crkvena građevina u kojoj se održava liturgija prema riječima francuskog predsjednika Macrona postala simbol Pariza i simbol Francuske i stoga je podobna da, ne kao religijski simbol, nego kao nacionalni simbol bude obnovljena javnim novcem. Jednako snažne takve primjere i izazove iznosio je glede Brazila i Perua, dok je u završnom osvrtu pružio pregled zakonodavstava američkih država i tamošnju snažnu sveprisutnost vjerskih simbola u javnom prostoru (In God we trust, prisega na Bibliju, deset Božjih zapovijedi, raspela na veteranskim grobljima i memorijalima iz raznih ratova i dr.). Naposljetku, budući da Zapad posebno intenzivno s kršćanskim simbolima prisutnima posvuda proslavlja Božić i Uskrs te vrijeme koje je povezano s njima (izlaganje jaslica, djetića Isusa, zatim raspela, Muke, Blažene Djevice Marije i sl.), a sve su to očigledni religijski simboli, i tu su se otvorila određena pitanja, no dana su i precizna te jasna rješenja o njihovoj održivoj prisutnosti u javnom prostoru, o čemu je također iscrpno kazivao profesor Testa Bappenheim.