Predavačica je bila specijalistica za krizne situacije i realitetna psihoterapeutkinja Maja Jakšić, a predavanje je bilo otvoreno i za druge zainteresirane.

Psihoterapeutkinja Jakšić je na početku nizom pitanja potaknula okupljene da si posvijeste svoj odnos s roditeljima, kako s majkom tako i s ocem, te im skrenula pozornost na to kako od svojih predaka ne nasljeđuju samo fizički izgled, nego i neke psihološke i duhovne karakteristike što se možda rjeđe spominje.

Detaljnije je govorila o emocionalnom nasljeđu osobe jer dosta načina na koji osoba nešto doživljava, kako reagira, kako se nosi s poteškoćama, ali i kako cijeni radosti života, naučila je u obitelji iz koje potječe, često nesvjesno, pa onda to donosi u bračnu zajednicu. Pritom su emocionalna nasljeđa supružnika obično dosta različita te se događa „sudar svjetova“, a to se odražava na njihov brak i kvalitetu odnosa. „Mislimo kako se svađamo u vezi djece, novca, ljubavi, a u nama se svađaju naši obrasci i očekivanja usvojeni u obiteljima iz kojih smo došli“, primijetila je predavačica. Naslijeđene obrasce osoba ponavlja jer je to nešto što joj je poznato, a često niti ne zna kako bi drugačije.

Za oslobađanje od opterećujućih ponašanja koje je osoba naslijedila iz obitelji iz koje potječe vrlo važno je osvijestiti sebi ta svoja ponašanja i onda ih postupno, korak po korak, mijenjati uvodeći nove i bolje obrasce ponašanja. „Nije dovoljno uvidjeti“, rekla je predavačica.

„Moramo nešto novo naučiti, odnosno moramo osvijestiti koji su to naši disfunkcionalni obrasci ponašanja i naći alternativu, zamjenu za njih.“ Ne treba odmah počinjati s najvećim izazovima, nego krenuti od onih laganijih i lakše izvedivih. Potrebno je to činiti i radi pružanja boljih primjera koja će svjesno ili nesvjesno usvajati njihova djeca. „Kao što smo mi učili od naših roditelja tako i naša djeca uče od nas, stoga je važno prekinuti ovaj začarani krug“, poručila je psihoterapeutkinja Jakšić.

Važnu ulogu u cijelom tom procesu ima opraštanje. Predavačica je istaknula kako uvijek treba sve opraštati te da je to proces u kojem nekom treba više, a nekom manje vremena. Istaknula je kako je opraštati važno zbog sebe i svog zdravlja jer bol zbog unutarnjeg ranjavanja stalno iznova povrjeđuje samu osobu, što se odražava u svim segmentima njezina života.

„Opraštanje je uvijek zahtjevno, pogotovo u situacijama kad se neka djela ne čine dostojnima oprosta. Ono se ne temelji na tuđim postupcima, nego na našem stajalištu. Riječ je o odluci, a ne emocionalnoj raspoloživosti, budemo li čekali emocionalnu spremnost za nekome oprostiti – možda to nikad nećemo dočekati. Oprost nije ničim uvjetovan za razliku od pomirenja koje je uvjetovano“, poručila je.

Zaključila je konstatacijom kako su današnji očevi stekli puno više kompetencija i više su uključeni u život svoje obitelji od njihovih očeva i djedova, ali su izgubili očinski kod, autoritet te je ovo prilika za promišljanje kako to vratiti kako bi vodili i čuvali svoju obitelj, štitili je i borili se za nju, ostati s njom i moliti s njom.

Moderator predavanja u organizaciji Dubrovačke biskupije bio je generalni vikar Ivica Pervan koji je rekao kako bi volio kako bi se i ubuduće uz svetkovinu sv. Josipa, koji je uz ostalo zaštitnik očeva i muževa, održavaju neka događanja prilagođena toj skupini.