Uz nadbiskupa Kutlešu, susretu su nazočili kancelar i biskupski vikar za pastoral preč. Marko Kovač i ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić. Uime redovnika i redovnica nadbiskupu je čestitao fra Ratko Radišić, OFM, koji je naglasio da „blagovijest ispunja srce ljubavlju i zahvalnošću, pruža duboku utjehu, daje snagu za suočavanje sa svim izazovima koje Božja providnost pred nas stavlja“ te zahvalio nadbiskupu Kutleši što je već prve godine svoje službe iskazao blizinu redovnicima posjećujući zajednice, predvodeći misna slavlja, upućujući duhovne pobude kako bi bili što vjerniji svome pozivu.

„Kako bismo trajno unosili milost Božju, spasiteljicu ljudi, u ovaj svijet mi ćemo i nadalje sudjelovati u životu naše nadbiskupije, ponajprije onome što je naša prva i glavna dužnost, kao što nas Crkva uči i potiče, a to je kontemplacija o božanskoj stvari i neprekidnom sjedinjenošću s Bogom u molitvi, a za tu kontemplaciju pruža nam se najveća prigoda upravo pred božićnim jaslicama jer one uprisutnjuju čudesni paradoks – Božju veličinu u ljudskoj malenosti. Naravno da ćemo se posvećivati i apostolatu, a koji se iznad svega sastoji u svjedočenju svoga posvećenog života kojeg njegujemo molitvom i pokorom. Svjesni smo da ćemo, kao i svi vjernici, za Boga učiniti najviše ne svojim riječima, već time što ga ćemo ga nositi u svojoj duši i svojim mislima, time što ćemo za njega svjedočiti čitavim svojim životom time što će Bog progovarati iz dubine našega srca”, zaključio je fra Ratko.

Nadbiskup Kutleša pozdravio je okupljene redovnike, redovnice i Bogu posvećene osobe te svoje misli upravio i „onima koji žive i mole u klauzurnim samostanima naše nadbiskupije, zatim bolesnoj i nemoćnoj braći i sestrama koji su danas s nama u molitvi“. Zahvalivši za prisutnost i sve ono što čine u Zagrebačkoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi u Hrvata, nadbiskup se okupljenima obratio kao svjedocima i nositeljima Božjeg obećanja.

„Odgovarajući na poziv, svatko je od vas posvjedočio da je povjerovao u Božje obećanje da samo On može ispuniti ljudsko srce i da njega jedinoga treba ljubiti svim srcem, svom dušom i svom snagom. Nasljedovanje Krista, prihvaćanje evanđeoskih savjeta i oblika života koje je Crkva odobrila znak je takve nepodijeljene ljubavi. O ljubavi kojoj vaši redovnički zavjeti i druge veze smjeraju povezuju se s Crkvom i njezinim otajstvom. Naša mjesna Crkva u tom smislu od vas puno očekuje i treba vas. U prvom redu računa s vašim duhovnim životom koji, kako kaže Drugi vatikanski sabor, mora biti posvećen dobru čitave Crkve“, rekao je nadbiskup.

Dodao je da iz toga „proizlazi i vaša dužnost raditi na ukorjenjivanju i jačanju Kristova kraljevstva u dušama. Danas je vaša zadaća to zahtjevnija što se moderna kultura u svemu suprotstavlja načinu života koji ste izabrali. Suprotstavlja se u konačnici samom čovjeku zanemarujući narav ljudske osobe i zaboravljajući vid ljudskog postojanja“.

Nadbiskup je naglasio da posvećeni život nije samo znak eshatološkog dobra, „već i živo podsjećanje na izgubljeni identitet čovječanstva u sadašnjem vremenu. Posvećena osoba živi u vremenu, ali njezino se srce projicira izvan vremena i suvremenom čovjeku svjedoči da je njegova prava sudbina sam Bog. Nadalje, vaše posvećenje Bogu znak je koji može i mora učinkovito privući sve udove Crkve i nanovo ispunjavanje dužnosti kršćanskog poziva. To će i učiniti ponajprije vašom ustrajnošću u vjernosti pozivu. Ona je moguća ako ostanete čvrsti u malim i svakodnevnim vjernostima, u vjernosti molitvi i slušanju Božje riječi, apostolatu prema vlastitoj karizmi, u vjernosti učenju Crkve, u kreativnom pronalaženju odgovora na potrebe ljudi današnjice u zajedništvu sa svojom mjesnom Crkvom“, zaključio je nadbiskup Kutleša. Susret je nastavljen druženjem u prostorima Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.