Okupljenima su se u podnožju zvonika obratili nadbiskup Dražen Kutleša, ravnateljica Hrvatskoga restauratorskog zavoda Tajana Pleše, porečki gradonačelnik Loris Peršurić, župan Istarske županije Fabrizio Radin i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Mons. Kutleša uz prigodne zahvale svima koji su sudjelovali u ovome projektu napose je naglasio da je zvonik ono što daje prvi dojam nekoga grada ili mjesta pa stoga smatra važnim što je taj prvi dojam Poreča sada obnovljen. Zvonik uvijek simbolizira vertikalu, povezanost s Bogom, pa je tako nekada bilo pravilo da crkve trebaju imati zvonik ili preslicu.

Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je da se ovime završava jedna od faza obnove kompleksa Eufrazijane koja je započeta prije tri godine. Jedan kompleks ove vrijednosti, upisan na UNESCO popis svjetske baštine, traži i zahtijeva kontinuiranu obnovu i istraživanja. U narednim godinama namjerava se nastaviti i s istraživanjima i s obnovom drugih dijelova kompleksa Eufrazijane.

O povijesti, povijesnoj vrijednosti i dosadašnjim zahvatima na restauriranju kompleksa Eufrazijeve bazilike govorila je ravnateljica Hrvatskoga restauratorskog zavoda Tajana Pleše.

Veličanstveni episkopalni sklop Eufrazijane smješten je uz sjeverni rub poluotoka na kojem je povijesna jezgra Poreča, čija je urbanistička matrica, temeljena na ortogonalnom sustavu karda i dekumana, okosnica te arhitektonske kompozicije.

Dijelovi sklopa iz 6. stoljeća (trobrodna bazilika, atrij s kvadriportikom, memorijalna kapela i biskupska palača) do danas su ostali gotovo u cijelosti sačuvani, a djelomično su u izvornoj funkciji. Ta intervencija cara Justinijana koji je u Istru poslao i biskupa Eufrazija i novac za gradnju, prikazana je na mozaiku središnje apside bazilike. Svi izvorni mozaički prizori te arhitektura sklopa jedan su od ključnih primjera ranokršćanske umjetnosti na Mediteranu. Stoga je Eufrazijana 1997. godine uvrštena na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

Premda su tijekom druge polovice 20. stoljeća provedeni opsežni radovi kojima je cijeli sklop dobio današnji izgled, jasno su vidljive rane građevinske faze datirane u 4. i 5. stoljeće, kao i one kasnije: od zvonika dograđenog uz zapadnu stranu krstionice u 11. stoljeću (i dovršenog u 16. stoljeću) do većih građevinskih intervencija tijekom 18. i 19. stoljeća.

Radovi na obnovi zvonika počeli su 2018. godine dopunom dokumentacije postojećeg stanja, preliminarnom analizom stanja konstrukcije te provedbom sondiranja i iscrpnih laboratorijskih analiza zatečenih žbukanih slojeva na dostupnim dijelovima pročelja zvonika. Nakon dovršetka navedenih aktivnosti i prikupljenih propisanih odobrenja i usvojenih tehničkih rješenja, radovi su počeli potkraj 2019. godine.

Osim cjelovitih građevinskih radova (u što je uključena i sanacija konstrukcije te izvođenje nove gromobranske instalacije) koje je izvela tvrtka Kapitel, podizanjem skele u cijeloj visini zvonika omogućena su dodatna konzervatorsko-restauratorska istraživanja kojima su dopunjene i zaokružene spoznaje o njegovoj genezi.

Provođenje radova u skladu sa svim pozitivnim propisima i prema uzancama zanata bilo je moguće dovršiti u kratkom roku zahvaljujući novom modelu financiranja. Sredstva je kroz programsku djelatnost Hrvatskoga restauratorskog zavoda osiguralo Ministarstvo kulture i medija RH, a dovršetak radova u željenom roku omogućen je sufinanciranjem Porečke i Pulske biskupije i Istarske županije te uz potporu Grada Poreča. U tu fazu projekta sveukupno je utrošeno oko 2 milijuna i 400 tisuća kuna.

Završetak radova na zvoniku tek je početak nastavka etapnog istraživanja i obnove cijeloga sklopa koje vodi Hrvatski restauratorski zavod. U idućoj fazi planirana je izrada cjelovite dokumentacije za obnovu krovišta krstionice, konzervatorsko-restauratorska istraživanja i izrada prijedloga radova na oltarnoj pregradi bazilike te preventivna zaštita i monitoring stanja zidnog oslika u staroj sakristiji.