Donedavni studentski kapelan, sada župnik Župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu, i ravnatelj salezijanske zajednice don Damir Stojić na 550 stranica velikoga formata u sedam glavnih tematskih poglavlja odgovara na 303 pitanja o vjeri i životu. Knjiga, u prodaji u Verbumovim knjižarama od 28. listopada, sadrži i stvarno kazalo svih ključnih tema, popis preporučene literature, kao i iscrpan sadržaj s popisom svih pitanja.

Mr. Balta napomenuo je da se taj projekt planirao gotovo tri godine, te je „upravo providonosno da je knjiga objavljena u trenutku kad je don Damir zaokružio svoje pastoralno djelovanje kao studentski kapelan”. Godinama je uz redovni pastoral svakodnevno u elektroničkoj komunikaciji iskreno i otvoreno odgovarao na konkretna pitanja mnogih koji traže siguran orijentir u raznim životnim dvojbama, što im je bio poticaj za objavljivanje knjige, rekao je Balta.

Dodao je da tisuće ljudi, premda su vjersko obrazovanje dobili kroz vjeronauk, trebaju odgovore na konkretna životna pitanja, situacije i izazove s kojima se susreću, pa je don Damir otvorio svoj profil da bi mogao odgovoriti i tom širokom krugu ljudi na pitanja koja se, možda, i ne usuđuju postaviti.

Od više tisuća pitanja koja je do sada primio i na koja je odgovorio, za objavljivanje u knjizi „Don Damir odgovara“ odabrana su 303 najzanimljivija, od kojih je jedan dio prvi put dostupan javnosti. Sva su pitanja autentična, nastala iz životnih situacija i potreba stvarnih ljudi, a don Damirovi su odgovori izravni, konkretni i svakom razumljivi. Obuhvaćene teme podijeljene u sedam glavnih poglavlja vrlo su raznolike i odražavaju svu širinu interesa i različitost tisuća onih koji su pitanja postavljali. Knjiga tako sadrži mnoštvo temeljnih vjerskih pitanja, pitanja o Svetom pismu, sakramentima, življenju vjere u svakodnevici, hodanju, spolnosti i partnerstvu, o praznovjerju i alternativi itd.

Mr. Balta dodao je da prodaja na web knjižari pokazuje da će knjiga biti jako dobro prihvaćena, s obzirom da je don Damir vrlo omiljen, jednostavan, otvoren i pristupačan i kad odgovara na najjednostavnija pitanja, kao što je ‘smije li upaliti perilicu nedjeljom’. Ono što odgovara „daleko je pak od sitničarenja, farizejizma i svake kazuistike”, i uvijek ističući ono što je bitno a to je odnos s Gospodinom, dostojanstvo čovjeka, dostojanstvo ljubavi. „Čovjek na svako konkretno pitanje dobiva ne samo konkretan odgovor nego dobiva jedno životno usmjerenje na temelju kojega onda i sam može izgrađivati odgovore na neka nova životna pitanja koja će mu se postaviti”, istaknuo je mr. Balta.

Autor don Damir Stojić na početku razgovora odgovorio je na pitanje o svom zdravstvenom stanju. Naime, bio je pozitivan na koronavirus, što se razvilo u upalu pluća, te je šest dana proveo u zaraznoj bolnici, Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”, no sada se dobro osjeća.

Osvrnuo se na negiranje koronavirusa  koje je prisutno u dijelu javnosti, poručivši da koronavirus stvaran, „ali treba biti razborit i izbjegavati paniku” i slijediti savjete Stožera civilne zaštite. Izrazio je zahvalnost osoblju klinike, nazvavši ih „anđelima” koji ulažu ogromne snage u skrb o pacijentima. Također je istaknuo iskustvo koje je stekao, a „koje da nije i sam bio pacijent niti ne bi mogao imati” zbog potpune izolacije.

Spoznao je koliko je važna molitva i prisustvo svećenika kraj bolesnika, a to je uvidjelo i osoblje klinike, te mu dopustilo da obilazi odjel i duhovno pomaže pacijentima, koji su uz bolest bili osuđeni i na samoću. Osim što je shvatio da „njegova prisutnost na tom odjelu nije bila uzaludna”, upoznao je i taj dio pastorala, budući da se uglavnom dosad posvetio mladima.

Nastavljajući predstavljati knjigu, don Damir rekao je da je na pitanja počeo odgovarati prije 13 godina, no dugo nije shvatio da je virtualni svijet „novo dvorište”, i da su mladi tamo.

U tih 13 godina odgovorio je na 16.900 pitanja koja su se redala u inboxu njegove elektroničke pošte. „Ono što mi je dalo poticaj i snagu da odgovaram na mailove jest da su mnogi koji su mi se obraćali počeli s: ‘Dragi don Damire, nikom prije nisam ovo rekao’, ‘Dragi don Damire, ovako mi je puno lakše nego uživo’”. Istaknuo je da su odabranih tih 303 pitanja i odgovora rezultat timskoga rada, u odgovaranju mu je pomoglo petnaestak suradnika s kojima se savjetovao, studenticama i studentima, mladim majkama; važan je bio i određeni trenutak, te se, napominje, i on sam mijenjao. Na svojoj mrežnoj stranici objavio je tisuću pitanja te su mu u odabiru pomogli i urednici u Verbumu. Ističe da je najviše radio, diktirao, na svojim pastoralnim putovanjima – u automobilu, u zrakoplovu ali i u svim redovima u kojima je čekao.

Na kraju predstavljanja don Damir je napomenuo da još uvijek, i nakon ovakve knjige, tvrdi da „virtualni pastoral ne smije biti primaran”, to mora biti „samo zamjena i put prema susretu, koji ništa ne može zamijeniti”. Ističe da je baš u svakom mailu poticao ljude da se jave svom župniku i idu na misu, primaju sakramente, uključe se u život župe, mole, čitaju Bibliju…