Riječ je zapravo o najvažnijim i najzanimljivijim dijelovima opširnog dnevnika te službenice Božje. Sestra Giacoma Giorgia (krsno ime Elizabeta) potječe iz hrvatske plemićke obitelji Golubić koja se još u 14. stoljeću doselila na Cres iz sjeverne Hrvatske. Pod mletačkom upravom morali su promijeniti prezime u Colombis.

Giacoma Giorgia rođena je 1735. na Cresu i sa 18 godina ulazi u samostan benediktinki. Živjela je ondje svetačkim i pokorničkim životom s mnogim mističnim iskustvima koje je po nalogu svoga duhovnika bilježila u svome dnevniku. Njezin svetački život bio je poznat i izvan samostana na cijelom Cresu te je tako svega dvadeset dana nakon njezine smrti koja ju je snašla 28. lipnja 1801., pokrenut postupak za njezinu beatifikaciju. Proces je bio završen za tri mjeseca, što je jedinstveni slučaj u novijoj povijest proglašavanja blaženika i svetaca. Sad je postupak obnovljen i intenzivno se radi na njezinoj beatifikaciji. Redovnička ćelija službenice Božje, u kojoj više nitko nije stanovao nakon njene smrti, sačuvana je sve do danas i preuređena u muzejsku zbirku predmeta i dokumenata koji su joj za života pripadali.

Knjigu izvadaka iz njezina dnevnika u crkvi samoga samostana predstavili su opatica samostana s. M. Terezija Hunjadi, sestre M. Benedikta Kučić i s. M. Marina Barinić kao urednica izdanja. Povijesni okvir vremena u kojem je živjela Giacoma Giorgia Colombis dali su fra Ljudevit Maračić i vlč. Zvonimir Badurina Dudić, glavni urednik Kvarnerskog veza.

Osim kao dragocjeni dokument njezina svetačkog života, njezin dnevnik je važan i zanimljiv jer se u njemu nalaze zapisi iz kojih se puno toga može saznati o životu u samostanu, ali i izvan njega, u Cresu. Stoga je to također povijesni dokument važan za povijest Cresa u 18. stoljeću.

Kao dio programa između govornika sestre benediktinke su pjevale antifone koje su dio njihovih svakodnevnih molitvi, a u programu je sudjelovala i klapa Burin s nekoliko pjesama. Program je zaključen molitvom za proglašenje blaženom Giacome Giorgie Colombis nakon koje je zajedničko druženje nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.